Dragi vjernici, nakon blagdana Presvetog Trojstva i Tijelova vraćamo se u našu liturgijsku svakodnevnicu, tj. u vrijeme kroz godinu. U današnjem evanđelju Isus nakon molitve u osami traži od dvanaestorice apostola da zauzmu konačni stav prema njemu. Za ostale ljude u Galileji Isus je novi Krstitelj, Ilija ili „neki od drevnih proroka.“ Dvanaestorica na Petrova usta ispovijedaju da je on za njih Krist Pomazanik Božji, a to znači obećani Mesija. Isus odmah dopunja njihovu vjeru: on ima biti odbačen od vjerskih poglavara, nasilno ubijen ali će ga Bog proslaviti uskrsnućem. To je prijelomni događaj u Isusovu mesijanskom djelovanju, jer se do tada obraćao mnoštvu sunarodnjaka, propovijedao bliskost kraljevstva Božjega, ozdravljao bolesne, sjedao za stol s bogatima i grešnicima da svima pokaže kako im Bog nudi oproštenje. Od ovog događaja, za koji Matej i Marko kažu da se zbio na poganskom području kod Cezareje Filipove, Isus posvećuje pažnju dvanaestorici koji će mu biti povijesni svjedoci. Upozorava ih da nije dovoljno prepoznavati u njemu Pomazanika Božjeg samo dok čini čudesa. On ostaje Božji miljenik i u muci i na križu te upozorava sve one na gubljenje vječnosti koji grozničavo čuvaju svoj zemaljski život, a da u vječnoj zbilji dobivaju samo oni koji su gubitelji prema zemaljskim kriterijima. Današnja euharistija sabire nas oko Isusa gubitnika za ovozemaljsko poimanje, a dobitnika za vječnost. On nas danas zove da zemaljske uspjehe i poraze ne mjerimo čisto ljudskim mjerilima: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Isus je gubitnik koji je postao eshatonski dobitnik. Na takvo gubljenje i dobivanje zove danas i nas. Imamo li snage slijediti ga?!

Tomislav Petrić, župnik