Dragi vjernici, današnja nedjelja nas kroz svoja čitanja uvodi u jedno od Isusovih čuda, koja je još prorok Izajija prorokovao riječima: „Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati poput jelena, njemakov će jezik klicati.“ Mnogi su kršćani u ovom Isusovom čudu vidjeli simboličko značenje. Gluhonijemi čovjek nije bio Židov već je dolazio iz poganskog svijeta i time je predstavljao one koji još nisu čuli Radosnu vijest, ali kojima Isus otvara uši i srce da se otvore navještaju koji im donosi. Isus je imao pred sobom nijema čovjeka čiji život zasigurno nije bio lagan, zato znajući nutrinu srca i težinu života ovog čovjeka Isus daruje ozdravljenje. Vraća mu ne samo fizičko već i duhovno zdravlje, unutarnju radost koju mu je tjelesni nedostatka oduzeo. Ta radost se širi i na prisutne svjedoke ozdravljenja koji zadivljeni čudom govore: „Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.“ Isusova želja nije bila da ga prisutni hvale, već da po ovom čudu povjeruju u njega! I današnji je čovjek gluh i nijem, poput čovjeka o kojemu govori evanđelje. Gluh je! Zato što ne sluša Božji govor, Božju istinu, Božji glas. A ne čuje ni govor svoga bližnjega. „Effata – Otvori se!“ kaže nam Isus. U duhovnom smislu mnogi su kršćani ne samo gluhi, nego i nijemi. Ne govore ni s Bogom (molitva) ni s bližnjima (ljudski odnosi). „Otvori se!“ – misli se na duhovno otvaranje ušiju i na otvaranje srca bližnjima. Bolest je uvijek raskrižje. U bolesti tijelo postaje slabo i tada shvaćamo kako je slab oslonac u materiji. Mijenjamo način razmišljanja i stavljamo se u drugačiji odnos prema našem duhu. Bolest je prilika za duhovno buđenje i samilost. Ozdravljenje dolazi iznutra prema van, snagom Božjeg duha u nama. Čovjek koji je u Bogu, on je uvijek zdrav. Vjerujemo da je čudo urodilo vjerom kod ozdravljenog i promatrača, a što je s nama? Dali mi vjerujemo Isusu ili ostajemo samo na riječima divljenja poput mnogih naših suvremenika.

Tomislav Petrić, župnik