Dragi vjernici slušajući današnje evanđelje 29. nedjelje kroz godinu, primjećujemo da se čovjek i nakon više od dvije tisuće godina nije puno promijenio. Današnje evanđelje nam donosi odnos dviju logika, logike svijeta i logike neba, odnosno logike vladanja koja je na pameti i samim apostolima i logike služenja o kojoj im govori i svjedoči sam Isus. Ova dvojica Isusovih učenika nisu bili drukčiji od drugih Isusovih učenika. I drugi su s Isusom imali slične planove. Zato su, kaže nam evanđelist, bili gnjevni na ovu dvojicu. No da ne mislimo da smo mi današnji kršćani bolji, i među nama, ima puno onih kojima druženje s Isusom, a ono danas znači javno se deklarirati kao kršćanin, nije drugo doli prilika za zauzeti što bolja mjesta u društvu. Nasuprot ovoj logici, logici svijeta, odnosno logici vladanja, od koje na žalost nismo pošteđeni ni mi, Isus i danas kao i jučer predlaže nebesku logiku, odnosno logiku služenja. To je ona logika koja se u današnjem evanđelju uobličila u njegov dijalog s dvojicom učenika, ali i s cijelom učeničkom zajednicom, koja uključuje i svakog od nas pojedinačno i sve nas zajedno kao Crkvu. Isus nam nije samo govorio što trebamo činiti i po kojoj logici trebamo živjeti, nego je ono što je nama preporučivao i sam živio: „Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Zahvaljujući Ivanovoj i Jakovljevoj zamolbi i prigovaranju učenika, a i mi smo svi sa svojim ljudskim željama i Jakov i Ivan koji žele prva mjesta i učenici koji im zbog toga prigovaraju, Isus danas i nas upozorava na opasnosti svjetovne logike vladanja, da bi nas poučio neprolaznoj vrijednosti nebeske logike služenja. Čini to jer zna da je to ona logika koja je jedina sposobna ovaj svijet učiniti boljim i pravednijim svijetom, jer je to logika onih koji živeći ne vidi samo sebe, nego uz sebe vide braću i sestre, osobito one koji su potrebni toga da ih vidimo i poslužimo kao braću i sestre.