Dragi vjernici, današnja nedjelja donosi nam ponovno evanđelje koje smo već ovih božićnih dana više puta slušali. Time nam Crkva želi skrenuti pozornost na važnost ovog Ivanovog proslova i potaknuti nas na promišljanje da se zapitamo, tko je za nas Isus Krist. Tko je Isus Krist za evanđelista Ivana, otkriva nam proslov njegova evanđelja. Dok svi drugi vide djetešce u jaslicama, Ivan u tom istom nemoćnom stvorenju promatra samoga Boga i stvoritelja svega. Za to je uistinu potrebna velika vjera, i to osobna, a ne ona koja se povodi za svima ostalima. Za Ivana je Isus Riječ, tj. smisao, vječna Očeva mudrost. Isus je zakon po kojem je sve nastalo i bez kojega nije postalo ništa. Ivan nam govori da izvan Isusa ne postoji ništa, nema života izvan Isusa. A s druge strane u njemu je život, i sve što postoji u njemu ima život. To konkretno znači da nema te ljudske situacije, makar ona bila i pandemija ili potres ili smrt voljene osobe, ili pak bilo koja životna poteškoća, a da s Isusom to ne možemo prevladati i pobijediti, samo nam je potrebna istinska vjera u njega. Ne kaže uzalud apostol Pavao da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Hoće reći da dragi Bog pozna naš život i da želi u Isusu biti naš životni suputnik i naš Šimun Cirenac u našim životnim križevima i poteškoćama. Nije li uostalom to upravo pokazao i na primjeru vlastitoga Sina: ono što je u ljudskim očima izgledalo ludost – Isusova patnja, križ i smrt – nije li ju pretvorio u veličanstvenu pobjedu na koncu? To je Ivanov Isus, pravi Bog i Spasitelj, kojega ništa ne može iznenaditi i koji može sve savladati – radi našeg dobra. Tu Riječ i on svojim evanđeljem želi dalje razglasiti. Da se ljudi više nemaju čega bojati, nego da vjeruju Bogu, i da vjerujući imaju život bez straha u njemu. Upravo takav Bog nastanio se među nama, rodio se poradi nas ljudi i našega otkupljenja i spasenja.