„Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“. Dragi vjernici, gledano ljudski, ovo je najteži zahtjev Evanđelja koji Isus stavlja pred svoje suvremenike, ali i pred sve nas. A nije to Isus tražio nešto od nas što on sam nije živio i činio. Na križu nije molio Nebeskog Oca: „Oče, osveti me.“ nego: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine“. Zašto to Isus čini, a onda to isto traži od nas? Ne znači li to ići na ruku zločincima i pomagati u zločinu? Nipošto! Zato što ljubiti neprijatelja ne znači ljubiti ili odobravati i neprijateljevo zlodjelo, jer ono uvijek ostaje zlodjelo. Isus nas poziva da brata čovjeka ne izjednačujemo s njegovim zlim djelima, jer i Bog na nas u ispovijedi gleda kao na svoju ljubljenu djecu kojoj oprašta grijeh, pri tom osuđujući naše loše postupke, ali ne i nas, svoju djecu. Pa i roditelj ne osuđuje vlastito dijete kada učini neko zlo jer ga ljubi, nego osuđuje njegove postupke. Isus je svjestan da smo mi samo ljudi i da nam je teško praštati, da njegov dobronamjeran savjet nećemo lako shvatiti ni prihvatiti. Zato nam u današnjem evanđelju donosi određene savjete kako u tome uspjeti: Prvi savjet: „Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.“ To je zlatno pravilo morala, lako shvatljivo i prihvatljivo. To je temelj. Isus nam ne govori učini drugomu onako kako je on tebi učinio, nego učini drugome kako bi želio da on tebi čini! To je velika razlika. Isus nas poziva da i onda kada nam netko protivno našoj volji učini zlo ili nas teško povrijedi, mi ne uzvraćamo istom mjerom bez obzira na to što je taj drugi to prvi učinio, jer kao vjernici shvaćamo da to nije dobro i da time nikada nećemo izaći iz začaranog kruga osvete i mržnje. Svjesni smo da nam nije uvijek lako oprostiti, ali Bog je onaj koji nam u tim trenucima daje snage za praštanje, ako se njemu utječemo molitvom. Drugi savjet: „Ne sudite, i nećete biti suđeni“ lako se tu možemo prepoznati, jer često prosuđujemo drugoga na prvu, na temelju nečijih priča ili na nekoliko činjenica koje možda i nisu istina i tako krivo sudimo brata ili sestru u Kristu. Treći savjet: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ Možda se ovdje pitamo: „Kako ću ja biti milosrdan kao Bog?“ No nije Isus pri tome mislio da budemo milosrdni u tolikoj mjeri „kao Bog“, nego da se  trudimo biti što sličniji Bogu u milosrđu i praštanju, jer on je „dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima“. Jer ako smo dobri i milosrdni samo onima koji će nam zahvaliti, onda to očito činimo iz želje da nas drugi hvale, a ne zbog dobra na koje smo kao kršćani pozvani činiti. Upravo iz tog razloga to čine oni koji nisu vjernici, njima je stalo do ljudske zahvalnosti, a nama bi trebalo stati do Božje zahvalnosti, jer za sve ono što činimo dobra u Božje ime, mi to činimo jer tako tražimo uzdarje u Njemu i onda po njemu i u vječnosti.