Današnja druga vazmena nedjelja nosi dva naziva. Prvi je Bijela nedjelja u spomen na bijele haljine, simbol krsne čistoće, koji su u prvoj Crkvi novokrštenici nosili od svoga krštenja u Vazmenom bdijenju do ove prve nedjelje nakon Uskrsa. Drugi naziv, nedjelja Božjeg milosrđa, dobiva jubilarne 2000. godine odlukom svetog pape Ivana Pavla II. Jedan i drugi naziv današnje nedjelje za nas vjernike ima itekako važno značenje i poziva nas da o njima promišljamo. Za nas današnje vjernike je ovaj drugi naziv nedjelja Božjeg milosrđa bliži i aktualniji, od naziva Bijela nedjelja jer se s vremenom izgubila praksa da odrasli novokrštenici nose bijele haljine od Uskrsa do ove nedjelje. Stoga ćemo i mi danas više u ovom razmišljanju promišljati o temi Božjeg milosrđa spram nas, milosrđa koje nam je Bog iskazao u osobi i djelu Isusa, našeg uskrsnulog Gospodina. U Isusovom milosrđu i mi smo pozvani živjeti svakodnevno milosrđe jedni spram drugih. Zato u prvom dijelu današnjeg evanđelja, koje je zapravo prvo ukazanje Crkvi kao zajednici, uskrsnuli Isus nas šalje činiti drugima ono što je on, poslan od Oca, učinio nama. Kaže nam: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ Dao nam je i moć da to možemo činiti: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Ovo poslanje biti milosrdni se odnosi na otpuštanja grijeha. To otpuštanje grijeha je crkvena povlastica koja se vrši u sakramentalnoj ispovijedi. Osim na opraštanje grijeha ovo poslanje biti milosrdni se odnosi i na konkretno svjedočenje Božje ljubavi i milosrđa. Upravo o tome progovara drugi dio današnjeg evanđeoskog ulomka. Taj nam ulomak prenosi ono što se dvorani Posljednje večere dogodilo osam dana kasnije. Riječ je o Isusovom pokazivanju rana apostolu Tomi kao znakova muke i Božje ljubavi i milosrđa, jer nije vjerovao drugim učenicima koji su mu govorili da su vidjeli Gospodina. U apostolu Tomi, kojega uskrsnuli Isus nije odbacio zbog njegove nevjere, nego mu je s ljubavlju prišao i pokazao rane koje je tražio kao dokaz uskrsnuća, možemo prepoznati sve one koji se neće danas uputiti na izvor Božjeg milosrđa, sve one koji su se udaljili od Crkve ili joj se nisu nikad niti približili, sve one koji i danas na različite načine govore: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Rane na tijelu uskrsloga Isusa, znakove njegove muke, ljubavi i milosrđa prema nama, smo mi kršćani dužni pokazivati svima koji ne vjeruju da je On živ. To trebamo činiti svojim kršćanskim odnosom prema svima koji su se udaljili od Gospodina, ali i prema svima koji pate ili se nalaze na rubovima i društva i Crkve. To je naše poslanje! To je poslanje čitave Crkve!