Dragi vjernici, razmišljajući nad čitanjima današnje 18-te nedjelje kroz godinu možemo dobiti dojam da je Isus protiv bogataša i bogatstva. No zar je uistinu tako? Isus nije protiv bogatstva i bogataša, nego protiv robovanja bogatstvu i protiv onih koji su sve u životu podredili samo onome imati i steći pod svaku cijenu, pa i na uštrb vlastite obitelji ili na štetu ljudi oko sebe koje zakidaju bogateći se nepravedno. Isus želi svoje suvremenike, ali isto tako i nas danas, potaknuti na promišljanje da smo uz to što smo materijalna bića, također i duhovna bića. On nas želi upozoriti da olako možemo, ako zanemarimo ono duhovno u nama, upasti u zamku u koju nas ta briga za ovozemaljskim dobrima može baciti. Na to nas i sam Isus upozorava na primjeru bogataša iz evanđelja, na čijim greškama nas želi poučiti o onom važnom i bitnom u našem životu, jer olako se možemo zavesti i pasti pod utjecaj materijalizma koji nije stran ni jednom vremenu ljudske povijesti. Čovjek oduvijek teži osigurati sebi i svojima lagodan i bezbrižan život, no međutim mnogo puta pri tom ne birajući sredstva kako će to ostvariti. Stoga nas riječ Božja poziva da budemo budni. U čemu je zapravo pogreška bogataša iz evanđelja? Što nam to Isus na njegovom primjeru želi poručiti? On nam jasno želi poručiti da ne smijemo biti poput ovog bogataša koji je cijeli život utrošio gomilajući materijalna bogatstva. Poistovjetio se sa svojim žitnicama, one su mu davale lažnu sigurnost i tako ga zarobile te je od gospodara postao njihov sluga i još gore: postale su smisao i cilj njegova života, a upravo tu je zamka, jer bogatstvo to ne može i ne smije biti. Materijalna bogatstva mogu čovjeka zaslijepiti da povjeruje kako daju smisao životu i donose sreću, a ona zapravo dovode u pohlepu, a pohlepa u pogibao za vječnost. Isus nam želi reći da u životima takvih ljudi nema vremena za bližnje, nema mjesta za Boga; njima je strano kraljevstvo Božje. Oni u trci za materijalnim bogatstvom gube dušu. Zatvoreni u vlastiti egoizam prije ili kasnije shvate gorčinu ispraznosti. Bog im upravo to doziva u pamet kad osvješćuje bogataša: od uživanja iz njegovih iluzija u stvari neće biti ništa, sutra će umrijeti i sve što je stekao, u što se pouzdao, ostavit će drugima koji se nisu trudili. Doista je to ispraznost nad ispraznostima! Ovu misao tumači i sv. Pavao u današnjem drugom čitanju, koji potiče kršćane da borbu za materijalnu sigurnost ne apsolutiziraju, već da smisao traže u većim vrijednostima: da jačaju vjeru u Isusa Krista koji je uskrsnuo od mrtvih, da oživljavaju nadu u vječni život: „Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!“ Slava Božja može osmisliti čovjekov život, ona ima moć zemaljski život, koji neminovno ide svom kraju, preobraziti u vječni, staroga čovjeka izručena smrti, pridružiti Kristu uskrslom Gospodinu i tako ga spasiti za čitavu vječnost.
