Početak je nove školske godine. Prilika je to, ne samo za školsku djecu i mladež, nad koje ćemo danas zazvati silazak Duha Svetoga, već i za sve nas dragi vjernici da razmišljamo o Božjem milosrđu koje nam Isus prikazuje u današnjem evanđelju kroz tri prispodobe. Božje milosrđe koje oprašta onima što su lutali, ali pokajanjem ponovno našli put do Očeva doma i srca. Zato se raduje nebo, raduju se anđeli Božji, a najviše sam Bog. Osobito nas dira ona o izgubljenom sinu, zapravo o dva izgubljena sina, svaki izgubljen na svoj način: jedan jer mu je tijesno u očevu domu i misli da će mu bez oca biti bolje, da će biti slobodniji, a drugi jer njegovo vanjsko – naizgled ispravno – ponašanje ne odražava njegovu nutrinu u kojoj nema ljubavi ni prema mlađem bratu ni prema ocu. A u očevu srcu, bez obzira na sve, ima mjesta za obojicu. On će učiniti sve da ih obojicu ponovno vrati u svoj dom. U liku tog oca krije se naš Bog, a u liku dvojice braće krijemo se mi. Svaki se od nas može prepoznati u jednome od njih, a možda i u obojici. Nismo bez grijeha, ali da i jesmo, ne spašava nas naša pravednost; spasio nas je Isus svojom žrtvom i uskrsnućem. Njemu se smijemo vratiti i nakon svojih lutanja i grijeha, zamoliti oproštenje i dobiti ga. To nam svjedoči i veliki ruski književnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski koji je volio ovu Isusovu prispodobu. S njom je i preminuo. Zapisala nam je to njegova kćerka: „Kad je otac osjetio da mu se približava konac života, uze moje malene ruke u svoje i zamoli majku da mu iz 15. poglavlja Lukina evanđelja pročita pripovijest o izgubljenom sinu. Umirući je slušao pažljivo, zatvorenih očiju. Zatim reče: „Djeco, ne zaboravite nikada ono što ste upravo slušali. Sačuvajte apsolutno pouzdanje u Boga i nemojte nikada posumnjati u njegovo oproštenje. Ja vas silno ljubim, ali moja ljubav nije ništa, ako se usporedi s neizmjernom ljubavlju Božjom prema svim ljudima što ih je on stvorio. Pa i kad bi vam se dogodila nesreća da u svom životu počinite zlo, nemojte nikada posumnjati u Njega. Vi ste Njegova djeca. On će se radovati vašem kajanju kao što se obradovao povratku izgubljenog sina“.“ S tom je prelijepom Isusovom slikom umro veliki književnik, a svojoj djeci kao oporuku ostavio najljepšu poruku o beskrajnom Božjem milosrđu u koje je i on umirući ušao. Zaživimo i mi tu poruku u svojem životu da bi smo sebi i drugima učinili život ljepšim i radosnijim.

Tomislav Petrić, župnik