Iz današnjeg Lukinog evanđelja, iz 16-og poglavlja, vidimo da briga oko materijalnih dobara dovede pojedine do toga, da se niti ne osvrnu na potrebne koji su im tako blizu i nadaju se samo malo dobra od njih primiti. Bogatstvo je opasnost zbog kojega se nekomu može zatvoriti srce za ljubav i ne primjećuje bližnje. Bogataš se nije ni osvrtao na Lazara. Oni koji čekaju da sirotinji dadu mrvice, nikad im ništa neće dati. Plemenit čovjek je onaj u kojega se treba ugledati i s njim se izjednačiti, a neplemeniti je onaj radi kojeg treba temeljito ispitati sebe. Tko je ispunjen ljubavlju za bližnjega ima istinsko bogatstvo koje je uz ovo materijalno i duhovno, jer ono se kod plemenita čovjeka nadopunjuje njegovom brigom i darežljivošću za bližnjega. Nitko na svijetu nije toliko bogat da ne treba drugoga ili tako siromašan da ne bi mogao drugoga darivati. Evanđelje donosi Isusovu poruku o koncu našega života. Da bi na neki način otkrio što će se dogoditi nakon života, čovjek je spreman poslužiti se kojekakvim iskustvima i sredstvima da bi do toga došao, a ni ne sluti koje se opasnosti u tome kriju. Na žalost za tim sredstvima posežu i mnogi vjernici, tražeći odgovore od različitih astrologa ili gatara. A Isus jasno progovara da je vjera i pouzdanje u Boga, čiju Riječ slušamo i po kojoj živimo, jedino i najbolje rješenje za nas vjernike. Kao istinskim vjernicima nije nam potrebno da netko uskrsne od mrtvih, da bi u Božju riječ vjerovali i po njoj živjeli. Mi znamo i vjerujemo da nakon ovozemaljske smrti prelazimo u vječnost. A za vječnost je potrebno činiti upravo ono na što nas Gospodin svake nedjelje kroz svoju Riječ poziva, a to je djelotvorna ljubav prema bližnjemu. Jedino naša djela ispunjena ljubavlju za naše bližnje bit će istinska ulaznica za nebo. Neka nam ove misli Romaina Rollanda budu putokaz kroz život: „Tko želi licem u lice gledati živoga Boga, neka ga ne traži na praznom nebu svojih misli, već u ljubavi za čovjeka.“

Tomislav Petrić, župnik