Isus danas uzima tako poznatu sliku vinograda kojom su se služili mnogi proroci kroz povijest Izraelskog naroda kako bi približili ljubav Božju prema izabranom narodu. Isus znajući koliko je važan vinograd i loza njegovim suvremenicima, koristi tu sliku kako bi pojasnio svojim učenicima važnost povezanosti s njime nakon njegova uzašašća k Ocu. Mi ljudi najlakše shvatimo bit ako nam ju netko približi kroz sliku. Isus je toga svjestan te zato koristi slike i prispodobe u svojem poučavanju. Svi mi znamo koliko je važno da loza ostane ucijepljena na trs, jer bez trsa ne može donijeti ploda. Iz trsa loza crpi životne sokove kako se ne bi osušila i kako bi mogla donijeti obilat rod. Zato se i trs obrezuje i ostavljaju se samo najbolje loze na njemu koje će donijeti roda, a one neplodne se odstranjuju i spaljuju. Isus je svojim uskrsnućem donio plodove vječnog života i kao što je on donio plodove svojim uskrsnućem, tako i od nas očekuje istovjetne plodove života. Ali kako nismo u mogućnosti dati ih sami od sebe, jer nitko ne može dati ono što nema, on najprije od nas traži da budemo pritjelovljeni njemu, istinskom trsu. Tek ako smo ucijepljeni na njegov božanski život kao mladice na trs, dajemo obilje plodova. Jer biti kršćanin nije biti isto kao član nekog društva i plaćati članarinu i povremeno se naći u tom društvu. Biti kršćanin nije dovoljno tek formalno pripadati Crkvi i po potrebi se ili iz vlastitih interesa izjašnjavati o svojim religioznim opredjeljenjima, nego je prije svega bitna pritjelovljenost odnosno ucijepljenost na Isusa. Ta ucijepljenost se dogodila najprije po našem krštenju. Krštenjem je u nama započelo djelovanje milosti po kojoj smo postali nova stvorenja, „zajedničari božanske naravi“. Bez te naše ucijepljenosti na Krista, nije moguće biti istinski vjernik, nije moguće svjedočiti vjeru. Zato nam i jasno govori: „Bez mene ne možete učiniti ništa“. Sami svojim silama ne možemo doći k Bogu, ne možemo živjeti u sjedinjenju s njime. To možemo postići jedino ako smo povezani s Kristom. A tu povezanost Isus želi približiti svojim suvremenicima, ali i nama po slici loze koja ne može živjeti ako ju odsiječemo od trsa. Ostati u Isusu znači ostati vjeran neprolaznom i božanskom životu koji smo od njega primili, znači ne živjeti samo za zemaljsku stvarnost, nego i svoje ljudsko biće okretati prema nebeskoj stvarnosti živeći od Božje riječi i sakramenata koje nam je ostavio kao sredstvo spasenja.