Dragi vjernici, današnja Božja riječ poticaj nam je i poziv da obnovimo svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih što se sasvim lijepo nastavlja na prošlotjedno ozračje proslava svetkovine Svih svetih i Dušnog dana. Vjerujemo li mi još u uskrsnuće mrtvih? Ili smo i mi poput Saduceja iz današnjeg evanđeoskog odlomka koji ne vjeruju u uskrsnuće mrtvih i zato se žele narugati s Isusom stavljajući pred njega pomalo smiješan životni primjer. No da ne bismo mislili da su oni jedini koji ne vjeruju u uskrsnuće mrtvih i da su oni jedini koji se rugaju s vjerom u uskrsnuće. Na žalost i danas je mnogo modernih Saduceja koji niječu uskrsnuće, koji ne vjeruju u vječni život, koji žive ovdje na zemlji kao da nikada neće umrijeti. Saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, postavljaju Isusu pitanje o tome komu će o uskrsnuću pripasti žena koja je imala sedmoro braće za svoje muževe i nijedan od njih nije ostavio potomstvo. Možda nam izgleda neobično da su se ljudi u Isusovo vrijeme prepirali oko uskrsnuća mrtvih. Međutim, u to vrijeme mnogi Isusovi suvremenici nisu vjerovali u osobno uskrsnuće. Mogućnost nastavka života vidjeli su isključivo u svome potomstvu. No Isus im odgovara: „Djeca se ovoga svijeta žene i udaju. Ali oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati.“ Ali ne zbog toga što bi ženidba bila po sebi nešto manje vrijedno, nego zato što ženiti se i udavati pripada ljudskom životu u prostoru i vremenu, u povijesti, ali ne i vječnom životu u kojemu je ljudska povijest dosegnula svoj konačni cilj. Isto tako, budućem životu ne pripada više ni smrt, jer je u drugom svijetu smrt pobijeđena. Svako euharistijsko slavlje jest slavlje Isusove smrti i uskrsnuća. Na njemu je Bog pokazao što može učiniti u svojoj vjernosti životu. Isusovo uskrsnuće je Božji odgovor na ljubav koja daruje samu sebe. I svake nedjelje slavimo stvarnost uskrsnuća mrtvih koja je već započela i koja nas poziva na uskrsavanje prije smrti.