Ove nedjelje Evanđelje nam govori o prvom ukazanju uskrslog Isusa učenicima, u dvorani Posljednje večere, navečer na Uskrs i o drugom ukazanju koje se dogodilo nakon osam dana. Vrata dvorane u kojoj je bila Posljednja večera, zbog straha od Židova, bila su zatvorena. Uskrsli Isus došao je među učenike unatoč zatvorenim vratima i već je prva riječ koju im je uputio bila značajna. Mogao ih je strogo prekoravati, jer su ga svi učenici napustili, a Petar ga je zanijekao; međutim, rekao im je: „Mir vama!“ To je mir koji dolazi nakon pobjede. Isus je pobijedio zlo i smrt, mržnju i svaku sebičnost, stoga nam je mogao donijeti pomirenje i mir. Umjesto prijekora, poželio je učenicima da u njima bude mir. Potom im je pokazao svoje ruke i svoj bok, to jest rane kojima je postigao pobjedu. To su rane koje su svjedočile njegove patnje koje je podnio s ljubavlju, kako bi upravo po ljubavi pobijedio zlo i smrt. Učenici su se obradovali vidjevši Gospodina. Ivan evanđelist na kraju je toga događaja zabilježio da apostol Toma nije bio s drugim učenicima kada je došao Isus, te da nije htio vjerovati njihovim riječima. Govorili su mu: „Vidjeli smo Gospodina!“, no Toma je rekao: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Toma nije želio vjerovati dok ne vidi.

Isus se nakon osam dana ponovo ukazao učenicima. Zaustavio se među njima i kazao: „Mir vama!“ Nije se umorio učenicima donositi svoj mir, kao što je obećao: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem!“ Potom se obratio Tomi i rekao: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Isus, da bi pobijedio Tominu nevjeru, prihvatio je uvjete koje je postavio. Toma je u tom trenutku prihvatio Isusovo očitovanje i kao uskrslom Gospodinu izrazio mu najčišću i najsnažniju vjeru, govoreći: „Gospodin moj i Bog moj!“ Isus mu je stoga rekao: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ Pouka koju je dao Tomi i nama je korisna. Tako nam je pokazao da nas vjera dovodi u mnogo ljepši i snažniji odnos s njim od materijalnog pogleda na njegovo uskrslo tijelo. Zapravo, naš odnos s Isusom mora biti odnos vjere. Što je vjera čišća, to je više naš odnos s njim jači i autentičniji. Bog nam je dao vjeru u njegovog Sina i zbog toga moramo biti sretni, dapače ponosni. Vjera je prekrasan dar koji nam Bog daje, jer nas stavlja u intiman odnos s Isusom, a po njemu s Ocem u Duhu Svetom.