Peta vazmena nedjelja u svojim čitanjima, koja nam još uvijek odzvanjaju u našim ušima, nudi bogatstvo vjere i potiče nas da se nadahnuti Riječju Božjom i mi trudimo to bogatstvo koje nam Crkva stavlja pred nas prihvatiti svoje srce i po njemu živjeti. Krenimo od prvog čitanja iz Djela Apostolskih koje nam progovara o širenju prve Crkve, koja je rasla po novo krštenicima koji su povjerovali u Uskrsloga po svjedočanstvu prvih učenika. Taj rast prve crkve zahtijevao je i veći broj božjih službenika u njoj pa su apostoli polagali ruke na vrle muževe koje su zaredili za prve đakone koji su vjerno vršili svoju službu posvećenu udovicama i siromašnima. Pitamo se što nama želi poručiti Riječ Božja iz prvog čitanja? I mi se danas radujemo kao i prva Crkva jer je naša župa bogatija za 50-ero djece koja će po prvi puta pristupiti euharistijskom stolu i blagujući Krista u posvećenom kruhu pridružit će se svima nama koji se svakog dana, a napose nedjeljama i blagdanima hranimo euharistijskim Kristom. Stoga se i na nas, a napose na ovu djecu mogu primijeniti riječi apostola Pavla iz današnjeg drugog čitanja: „Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu“. Pavao nas poziva da zajedno s našim prvopričesnicima svakog dana pristupamo euharistijskome Kristu, hraneći svoju dušu kruhom Života što nam ga vjera nudi. Na to nas poziva i današnje evanđelje kada nam donosi Kristove riječi upućene apostolu Tomi: Ja sam put, istina i život! Vjerujemo li mi u te Kristove riječi? On nam jasno obećava u današnjem evanđelju da se ne uznemiruje naše srce, jer nam je On sam po svojoj muci, smrti i slavnom uskrsnuću pripravio mjesto u vječnoj domovini. Pripravio, ali pod jednim uvjetom. Kojim? Da ga slijedimo, odnosno da se trudimo svi zajedno koračati s njime i u njemu po njegovom putu istine, ljubavi i života! Tako hodeći u svojem životu nećemo zalutati, već ćemo se trajno truditi ostati na njegovom putu! Neka nas uistinu Krist ohrabri i ojača u nastojanju življenja vjere u svakodnevnici života s našim prvopričesnicima!