Današnja nedjelja po svojim čitanjima stavlja pred nas vrlo zanimljivu temu za razmišljanje. Samo evanđelje, iako je kratko, veoma je bogato svojim sadržajem i poziva nas da se istinski nad njime zamislimo. Isus s jedne strane slavi Oca poradi malenih kojima objavljuje svoja otajstva, ali isto tako dovodi u pitanje one mudre i umne kojima otajstva kraljevstva nisu otkrivena. Pitamo se zašto im nisu otkrivena? Da li ih je Bog namjerno isključio iz tih otajstva, ili su se pak oni sami na neki način isključili? Valja nam si danas postaviti ta pitanja kako bismo razjasnili Gospodinove stavove te ponijeli potrebnu pouku za život. Isus nam jasno i daje odgovor na ova pitanja. On nikada ne bi nikoga isključio iz dioništva svoje mudrosti jer voli svako biće, bez obzira uzvraća li mu dotični ljubav. No čovjek je taj koji sam sebe drži dostatnim i mudrim i koji svjesno odbija Božju mudrost. Ne samo da odbija, već ju svojim postupcima često omalovažava i nažalost prezire. Kao takav zatvara si vrata prema Božjoj mudrosti, odbijajući se u svojoj oholosti podvrći Ocu koji je izvor svake Mudrosti, kao i Sinu koji je utjelovljena Mudrost Očeva. Štoviše, ne samo da se odbija podvrći Božjoj mudrosti, nego joj se i otvoreno suprotstavlja, čemu smo svjedoci i mi danas u ova naša vremena. Koliki i danas misle da bez Boga mogu mijenjati svijet, koliki se igraju stvoritelja i tako rugajući se iskonskom Stvoritelju žele sebe prikazati moćnicima ovoga svijeta. No povijest nam jasno pokazuje da su takvi koji su sebe uzvisivali i u svojoj se oholosti prikazivali bogovima, ubrzo završili u propasti, ništavnosti i zaboravljenosti ovoga svijeta. Ako ih se i spominje onda je to u lošem kontekstu kao primjere koje ne valja slijediti. I danas mnogi nikako da nauče od tih propalih primjera da se bez Boga i njegove mudrosti ne može postići i ostvariti istinski rezultati na bilo kojem području života. Zato Isus jasno nama koji poštujemo Božju mudrost kao početak i vrhunac čovjekova življenja progovara: „Dođite k meni, svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim.“ Pozvani smo biti ti maleni Isusovi koji smo svjesni svoje malenosti, ljudskosti spram Božje svemoći, jer jedino tako ćemo shvatiti da su maleni oni koji traže otajstva kraljevstva, bez obzira koliko bili učeni ili ne.