Današnja nedjelja nam kroz svoja čitanja, a napose kroz samo evanđelje želi dati jasnu sliku Isusa koji je gospodar svijeta. On je taj kome je Otac predao svu vlast na nebu i na zemlji. Slikom barke na uzburkanom moru opisan je odnos apostola i svih ljudi prema Bogu u vrijeme nedaća. Apostoli se skoro utapaju, a Isus „spava“. To im je neshvatljivo. Kroz ovo je rečeno vječno pitanje čovjeka, osobito u vrijeme nedaća, zala. Čovjek se pita pa gdje je Bog kad dopušta da se „ovo“ događa. Osobito kada se događaju zla nevinima. Tada nam se čini kao da Boga „nema“ jer drukčije, po našem mišljenju, ne bi mogao ostati indiferentan i ne reagirati. Vjeruje se u Boga koji je apsolutna dobrota, koji je svakoga stvorio, koji brine o svakome. Kad se događa zlo tada dolaze u pitanje sva povjerenja, pa i samo vjerovanje. Tako je bilo uvijek. Isto pitanje se postavilo i prvim kršćanima koji su vođeni na stratišta i proganjani. Pitali su se zašto to Bog dopušta, zašto „spava“ dok oni ginu. Zato Marko i donosi ovaj događaj na moru kad Isus „spava“ dok su apostoli u panici. Evanđeoska pouka je ova: ni vjernici u Boga nisu oslobođeni straha, nisu oslobođeni problema svijeta, nisu oslobođeni zala. Oni su u svijetu i snalaze ih sve poteškoće svijeta. Možda bi netko mogao vjerovati da ako vjeruje da će „preskočiti“ teškoće svijeta, no to nije istina. Svi smo mi u svijetu i živimo, moramo živjeti, teškoće svijeta. Upravo to nam je i sam Isus želio pokazati kroz sliku iz današnjeg evanđelja u kojem utišava more i valove, ali i umiruje preplašene učenike. Ali ne samo da ih umiruje, već ih i kori zbog njihovog manjka vjere riječima: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Nemirno „more“ testira vjeru učenika, ali i našu vjeru u Isusa. Učenici Isusovog vremena, ali i svi učenici kroz povijest do dana današnjega koji su mu u teškim časovima ostali vjerni doživjeli su svoje preporođenje i novi život. Njihova vjera je bila jača od zla i ona ih nije izdala. Poznato je da ljudi s vjerom snažnije nadvladavaju sve nedaće u koje može život upasti. Kroz vjeru, nadu i ljubav čovjek se suprotstavlja grubostima života. Ovo su božanske kreposti koje skoro nadilaze naše shvaćanje, ali nam daju i osmišljen i snažniji život. Zato su nemirna vremena često opasnost da čovjek potraži „utjehu“ u praznovjerju koje podilazi našim željama i lažnoj utjesi. Bog ne spava, ali lažno ne tješi. On ne čini čudesa da se poteškoće preskoče. On ne uklanja poteškoće, nego daje snagu da se čovjek suprotstavi zlu i poteškoćama. I Isus je bez straha prihvatio na sebe sva zla svijeta da bi čovjeku vratio povjerenje u samoga sebe i vjeru u Boga.
