Današnjom svetkovinom Preobraženja Gospodinova slavimo predokus neba. Isus je svojim preobraženjem pred izabranim učenicima htio potvrditi da je on Sin Božji spasitelj i otkupitelj, stoga im navješćuje svoju muku i smrt, ali i uskrsnuće. Današnji blagdan u našem narodu zovemo i Božje lice, jer se Bog objavio u licu svoga Sina Isusa. Zato nas današnji blagdan na poseban način poziva da razmatramo kroz molitvu i sakramente lice milosrdnog Boga, koje nam se objavljuje u Isusu koji je došao kako bi ljudima omogućio promatrati Boga licem u lice i tako doći do blaženstva i do vlastitog preobraženja. Predokus Isusova dara svim vjernicima bio je u događaju preobraženja na gori, kada je Isus trojici svojih učenika pokazao slavu svoga lica, to jest pokazao im božansku slavu koju je došao očitovati na zemlji. Petar, Jakov i Ivan su prvi od svih ljudi imali čast i milost da su kao smrtni ljudi promatrali neizrecivu slavu Božjega Sina na zemlji, o čemu će nakon uskrsnuća dati svjedočanstvo da i drugim ljudima omoguće isti milosni dar. Međutim, u svom duhovnom odnosu prema činjenici preobraženja, koja sasvim odgovara i zahtjevima naše ljudskosti, mi vjernici smo počesto poput apostola iz događaja preobraženja koje je svladao san. Umjesto da razmatraju lice Božje izravno licem u lice, oni su podlegli ljudskoj slabosti i umoru. Poput njih, mi svojim slabostima i grijesima padamo u stanje zamora koje se očituje udaljavanjem od Boga i njegovih sakramenata. Neka nam blagdan njegova preobraženja bude istinski poticaj da uvijek intenzivnije razmatramo njegovo lice stupajući u neposredno zajedništvo s njime, po čemu ćemo ostvarivati smisao života već sada na zemlji, dok ne dođemo jednom do blaženoga gledanja kad ćemo potpuno i mi biti prožeti njegovom slavom.