Današnjom nedjeljom započinjemo Veliki tjedan, vrijeme u kojem se solidariziramo s Isusom na njegovu križnom putu, s njegovom mukom i smrću da bismo se, puni nade, pridružili blagdanu njegova uskrsnuća. Isus je danas svečano ušao u Jeruzalem. Ljudi su bili radosni, oduševljeni; pratili su ga maslinovim granama i pozdravljali poklicima: „Hosana sinu Davidovu!“ Tko bi mogao i pomisliti da je u razdraganoj povorci čovjek najveće boli, Isus, na kojega će se za koji dan sručiti sva pakost ljudska, pa i slijepa mržnja danas oduševljenog puka, kad pred Pilatom bude zahtijevao smrt poklicima: „Raspni ga, raspni!“ Teško je zamisliti da su to bili isti ljudi. Čovjek se pita kako su mogli tako brzo prijeći s oduševljena klicanja i svečanih pozdrava na kobne i tragične osjećaje neprijateljstva. No ovih će dana i pored nas proći čovjek koji je sve naše boli uzeo na se i ponio ih na križ, zar će proći nezapažen? Zar će ljudi moći ostati hladni na sve što je Isus podnio za spasenje svijeta? Duh Cvjetnice blago poziva kršćane da očiste duše i stanu pred Isusa patnika, da im duša bude čista, sjajna kao zrcalo kako bi se u njoj mogao odraziti lik Isusov što je za nju velika blagodat. Ona je to vrjednija što češće odražava Božji svijet, jer je to njezina najuzvišenija svrha i zadaća. Drvo Isusova križa vratiti će ljudima pravi osjećaj za veličinu. Reći će svakom čovjeku da su istinski veliki samo oni koji vrše volju Božju, poslušni i oni koji ostaju vjerni Božjim planovima. Upravo to je pokazalo Isusovo trpljenje. Svijet nikad ne bi rekao da bi križ mogao postati znakom slave i života jer je križ za njega besmislica, a trpljenje apsurd koji treba izbjeći gdje god je moguće. Križ i trpljenje nisu ideal i veličina ni za kršćanina, da se razumijemo, ali kad su posljedica vjernosti Bogu, kad su znak poslušnosti Očevu planu, kad su simbol ljubavi kao kod Isusa, tada dobivaju neprocjenjivu vrijednost. Isus je križem platio cijenu svoje vjernosti istini, ljubavi i poslanju. Isusov današnji ulazak u grad Jeruzalem poticaj je i nama vjernicima da se u duhu zaputimo s Njim i apostolima u grad Jeruzalem i da u smislu Kristove patnje i umiranja pronađemo utjehu i nadu za svakoga pojedinoga od nas. Slaveći Kristovu muku i u duhu gledajući Isusa patnika koji će i ovih dana velikog tjedna, a osobito vazmenog trodnevlja proći pored nas kao čovjek koji je sve naše boli uzeo na se i ponio ih na križ, nemojmo dopustiti da on prođe u našim srcima nezapažen.