Crkva današnju nedjelju želi na poseban način posvetiti temi dobrog pastira u liku Isusa Krista. O tome na poseban progovara deseto poglavlje Ivanovog evanđelja u kojemu Isus samog sebe poistovjećuje s pastirom, a iz kojeg se svake godine na ovu nedjelju čita jedan ulomak. Današnji ulomak želi predstaviti Isusa kao istinskog pastira koji ulazi na vrata, pozna svoje ovce, zove ih imenom. I ovce za njim idu jer poznaju njegov glas koji ih uvodi u sigurnost i izvodi na obilne pašnjake. Isus je pastir koji dolazi da ovce „život imaju, u izobilju da ga imaju.“ Na nedjelju dobrog Pastira, ne razmišljamo samo o Isusu kao pastiru, nego i o svima onima koji će u vremenu nastaviti njegovu pastirsku službu. Ovo je nedjelja u kojoj smo pozvani promišljati na poseban način o duhovnim zvanjima i moliti Dobrog pastira da svojoj Crkvi dade dovoljan broj dobrih pastira, svetih svećenika i drugih Bogu posvećenih osoba. Molitva za zvanja se u prvom redu odnosi na nova duhovna zvanja. Siguran sam da nije potrebno isticati krizu zvanja koja je razlog što je Crkva molitvi i razmišljanju o zvanjima posvetila na poseban način jednu nedjelju u godini. Valja nam se kao vjernicima zapitati, što po tom pitanju mi možemo učiniti? Najmanje što možemo učiniti je iskrena molitva za nova duhovna zvanja. Uz molitvu, koja je na svoj način i razmišljanje o našoj osobnoj odgovornosti za zvanja, ide i poticanje onih koji osjećaju da ih Bog zove da budu hrabri i da se odazovu. Naša molitva za duhovna zvanja se zato ne smije zaustaviti samo na molitvi za buduće svećenike, đakone, redovnike i redovnice. Ona treba uključivati i molitvu za nas sadašnje svećenike, đakone, redovnike i redovnice. Nedjelja dobrog pastira potiče nas, sadašnje pastire na razmišljanje o vlastitoj pastirskoj ulozi u svijetu i vremenu u kojemu živimo. Ne trebaju se samo svećenici, đakoni, redovnici i redovnice ugledati u Isusa i njegovu ulogu dobrog pastira. To trebaju činiti i svi kršćani.