Dragi vjernici, za nas kršćane pripremiti se u ovoj korizmi znači i posvetiti se. Zato u današnjoj darovnoj molitvi molimo: da nam ova žrtva posveti dušu i tijelo za slavlje vazmenih blagdana. Naravno, mi prepoznajemo da se pripremamo – posvećujemo za nešto veliko, za nešto za što se isplati uložiti sve. Za nas nema ništa veće nego ostvariti pravo zajedništvo s Bogom u konačnom osobnom uskrsnuću. A to nam omogućuje slavljenje vazmenih blagdana, tj. osobno ulaženje u vazmeno otajstvo muke, smrti i uskrsnuća našega Gospodina Isusa. Korizma je vrijeme obnove našeg hoda s Bogom kroz život prema tom cilju. Abraham je počeo svoj hod s Bogom onim korakom kad napušta stvarnost življenja koju je do sada živio i kreće u novu zemlju koju će mu Bog pokazati. Put u tu novu stvarnost nama je došao pokazati sam Gospodin Isus. Možemo si zamisliti koliko je odluka na taj korak morala koštati Abrahama. Isus, kad govori o tom hodu, ne propušta izričito iznijeti koliko je taj put težak, kamenit, trnovit… Ali ne propušta niti pokazati svu ljepotu i vrijednost konačnog ostvarenje cilja na kraju toga puta. O tome nam vrlo razumljivo govori i današnje evanđelje. Kod učenika vidimo kako ne razumiju baš Isusa niti onda kad im govori o konačnoj slavi, a još teže kad im govori o križnom putu koji do te stvarnosti vodi. Unatoč svega toga jedno je što u svemu vidimo: od osobe učitelja Isusa oni se ne odvajaju ni u kojem slučaju. Kao da spoznaju stvarnost koju ne mogu niti razumjeti, a još manje pojasniti: Bez Isusa ništa, bez Isusa nikamo. Petar će to u ime svih izreći riječima: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv. 6,68). Dragi vjernici, Isus nas i u ovoj korizmi upućuje da otajstvo muke, smrti u uskrsnuća promatramo u cjelini i da ga prođemo zajedno s njime, jer jedino tako možemo ga nastaviti živjeti u vječnosti.

Tomislav Petrić, župnik