Dragi vjernici, današnja nedjelja je uistinu poseban dan, dan što ga stvori Gospodin, za našu župnu zajednicu, a posebno za naših četrdesetero prvopričesnika i njihove obitelji. Ljubavlju o kojoj nam progovara Ivan evanđelista ispunit će se i naši današnji prvopričesnici koji će po prvi puta primiti euharistijskog Gospodina u svoje srce u posvećenoj hostiji. Molimo za njih i njihove obitelji da ustraju u zajedništvu s Isusom, hraneći se njime u svakoj euharistiji, jer na taj način će nastaviti živjeti ljubav, o kojoj nam na tako lijep i jednostavan način progovara evanđelista Ivan. Ivan nam predstavlja Boga kao apsolutnu ljubav. Ljubav koja se objavila čovjeku u osobi i životu Isusa Krista i to najviše u dobroti i ljubavi iskazanoj mnogim bolesnicima koje je Isus ozdravio kroz svoja čudesna djelovanja. No nisu svi ljudi prihvatili Isusa i čudesne znakove Božanske ljubavi. Bilo je i onih koji su sumnjali ili se izravno protivili. Oni su Isusa osudili na sramotnu smrt i razapeli ga. Božja je ljubav baš tada postala jača od ljudske zlobe i smrti, uskrsnula je, i po Isusovim učenicima, pošla u svijet te i danas svjedoči Boga po kršćanima koji žive Isusovu zapovijed ljubavi. Nije tu riječ o našoj ljudskoj ljubavi koja ima određenu snagu i može biti začuđujuće velika i humana, ali je u svojoj biti slaba, nestalna, često razočara druge, pa na žalost i povrijedi. Isus je svojima učenicima zapovjedio da ljube ljubavlju kojom je On njih ljubio. A to je božanska ljubav, ljubav nebeskoga Oca, ljubav koja je spremna žrtvovati i ono najviše što ima i što jest. Bog je, naime, tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca kao žrtvu po kojoj je svijet spašen. Ta Božja ljubav, uvjerava nas ljubljeni učenik Ivan, krijepi ljude kao što sunce svojim zrakama obasjava zemlju. Zemlja vjerno slijedi sunce, nekad mu je bliža nekad dalja, zato joj je nekad toplije i buja od života, a nekad je okovana ledom i pusta. Zemlja i sunce, premda su tako udaljeni nisu razdvojeni, jer ih povezuje nevidljiva, a ipak stvarna kozmička sila. To je slika Boga i ljudi koje povezuje nevidljiva, ali stvarna Kristova ljubav, jača od smrti. Ljudi su joj nekada bliži i uživaju mir, nekada se udalje i onda ih pustoši egoizam i mržnja. Nevolje prolaze, ali ljubav Božja ostaje, ona je vječna. U svima nama i danas odzvanjaju Isusove riječi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ Poziv je to na ljubav koja ne poznaje granice i koja zna uvijek iznova praštati, ljubav koja dolazi od Boga i vraća se po našim djelima prema bližnjima, svome Stvoritelju.