Dragi vjernici, današnja nedjelja stavlja pred nas subotu, odnosno nedjelju, kao dan odmora, koji trebamo iskoristiti kako za svoj duhovni, tako i za tjelesni rast i odmor. No postoji opasnost da i mi, poput Isusovih suvremenika, počinjemo gubiti duh prave religioznosti i da nedjelju, zatvorimo strogo samo u svoje ljudske okvire, ili pak samo sitničavo štujemo ono religiozno, a pri tome ne vidimo brata u potrebi pokraj nas, koji treba našu ljubav. Stoga i sam Isus u današnjem evanđeoskom odlomku jasno progovara: „Subota, odnosno u našem slučaju nedjelja, je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!“ Isus nam jasno time želi reći da je potrebno poštivati dan Gospodnji, ali i voditi brigu o ljudima koji su nam povjereni. Polazište je čovjek i njegovo dobro, a ne subota, pa bila ona i dan kad se slavi Boga. Boga se ne proslavlja i ne može proslavljati onim što čovjeku šteti, nego onim što mu koristi. Tako je i sa svim drugim zakonima koje treba poštivati ne zato što su zakoni, doneseni od ove ili one vlasti, nego zato što su, ako su, u službi čovjeka. U protivnom ne obvezuju. Bogu je važan čovjek. Nije mu važno vršenje zakona. Pa bio to i zakon subote. Drugi je događaj povezan s čovjekom usahle desnice kojega je Isus ozdravio u subotu. Ozdraviti ga značilo je vratiti mu mogućnost da ponovo radi i svojim radom nastavi Božje stvarateljsko djelo. Ozdravljenje je značilo ponovo imati ljudsko dostojanstvo, biti čovjek. Ali farizeji u svom sljepilu to ne misle tako. Šute i vrebaju. Zato ih Isus, kaže evanđelist, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ošinu pogledom. Evanđelist upotrebljava neobično teške izraze kako bi naglasio kako je Isusa silno pogodilo to da farizeji nisu spremni potvrditi očito, a očito je da se subota najbolje živi i Boga najbolje proslavlja kad se čini dobro, a ne zlo, kad se čovjek spašava, a ne pogubljuje. I zato je, iako izravno nije prekršio subotu jer je to učinio samo riječima, Isus učinio dobro i ozdravio čovjeka usahle ruke, jasno poručujući onima koji su ga vrebali da on nije i ne može biti na strani onih koji se opiru čovjekovom dobru. Čovjekovo dobro je na prvom mjestu. Sve drugo, pa bili to i najvažniji zakoni, su samo u službi tog dobra.