Dragi vjernici, Isus i nama danas postavlja isto pitanje kao nekoć svojima apostolima: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“. Ako bolje promislimo to pitanje za nas vjernike s jedne strane je teško pitanje, ali s druge strane opet rekli bismo lako jer je već Petar dao odgovor umjesto svih nas: „Ti si Pomazanik – Krist!“ No je li uistinu to i naš odgovor? Bismo li se i mi složili u ono vrijeme, ali i danas s ovim Petrovim odgovorom? Ako je to i naš odgovor, a vjerujem da bi trebao biti, onda s druge strane je Isusovo pitanje teško za nas vjernike, jer Petrov odgovor nije bio samo riječima nego i djelima kojima je kasnije Petar posvjedočio svoj odgovor. Odnosno potvrdio je ovaj odgovor svojom krvlju podnijevši mučeništvo za Isusa. Time Petar i nama jasno poručuje da ako uistinu vjerujemo da je Isus Sin Božji onda to trebamo i svojim vjerničkim životom svjedočiti, makar zbog toga bili krivo shvaćani i odbacivani od onih koji ne vjeruju. Naše svjedočanstvo za Isusa ne smije ostati samo unutar crkvenih zidova, nego se ono mora pretočiti na sve ljude oko nas. Na to nas jasno poziva i sam apostol Jakov u današnjem drugom čitanju kada nam govori: «Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tko rekne: ‘Hajdete u miru, grijete se i sitite’, a ne dade im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru’». Skloni smo u onima o kojima govori sv. Jakov prepoznati samo siromahe koje susrećemo na našim ulicama, one koji nemaju osnovno za život. No apostol ovdje ne misli samo na njih, nego na svakog čovjeka, osobito onog prema kojem trebamo stalno živjeti i iskazivati Isusovu ljubav, a to su naši najbliži s kojima živimo ili ih svakodnevno susrećemo bilo na poslu ili van njega. U opasnosti smo da mislimo kako nas Riječ Božja potiče samo na materijalno pomaganje, istina ono je itekako potrebno kao što kaže apostol Jakov, ali je potrebno pokazati da smo vjernici i Isusovi kroz one malene svakodnevne trenutke pažnje i ljubavi od kojih se, mnogima koji su stari i osamljeni, ili bolesni, život sastoji i puno im znači. Tu zapravo živimo Jakovljevu molbu svjedočenja vjere kroz djela ljubavi.