Današnja nedjelja potiče nas na zahvalnost Bogu na svim dobročinstvima koje od njega primamo. Na tu zahvalnost osobito nas potiču čitanja današnje nedjelje. Iako su ona s jedne strane, možemo reći svojevrsna opomena kršćaninu i uvijek novi poziv na preispitivanje vjere, što nam jasno svjedoči drugo čitanje poslanice Hebrejima u kojem Pavao piše: Riječ Božja živa i djelotvorna, oštrija … od svakog dvosjekla mača, prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca, s druge strane su nam čitanja današnje nedjelje poziv da budemo zahvalni Bogu na svemu čime nas on dariva kako na duhovnome tako i na materijalnome planu. Kao kršćani moramo biti svjesni da se Bog brine za naš duhovni, ali i materijalni život u onolikoj mjeri u kojoj mu mi to dopuštamo svojim načinom življenja. Ako smo zatvoreni za Njega poput mladića iz današnjeg evanđelja onda mu vežemo ruke kao što ih je on svezao Isusu i ostajemo žalosni poput ovog mladića. Bilo kakva navezanost zarobljuje čovjeka i zatvara ga u odnosu na Boga i ljude oko njega. Isus ovdje koristi navezanost ovog mladića na bogatstvo, ne bi li na njegovom primjeru pokazao da svaki čovjek koji nije spreman dokraja otvoriti se Bogu u slobodi srca ne može biti u potpunosti sretan, makar vršio sve zapovijedi i zakone Božje. Bez onog jednog o čemu govori Isus, življenje po zapovijedima ostaje samo hladno i izvanjsko vršenje zapovijedi i zakona. A to Isusovo jedno i bitno je slobodno srce koje nije opterećeno i navezano bilo na stvari bilo na ljude. Često se današnje evanđelje krivo shvaća i tumači da je Isus protiv bogatstva i materijalnih dobara. Biti čovjek i kršćanin ne isključuje posjedovati i imati imetak, niti imati imetak isključuje biti čovjek i kršćanin. Problem se događa onda kad biti čovjek i kršćanin prestane biti cilj i postane sredstvo, a imati imetak od sredstva postane cilj, kao u slučaju ovog mladića. Isus se razočarao u njemu jer je otkrio da je za mladića vršenje zapovijedi bilo sredstvo, a imati bogatstvo, cilj. Mladić se razočarao jer je shvatio da Bogu nije dovoljno vršenje zapovijedi, da Bog traži više, da Bog traži slobodu srca. Ne sliči li ovaj mladić mnogim današnjim kršćanima koji smatraju da je dovoljno primiti sakramente i samim time su sve riješili? No čuli smo, i znamo, da Isus traži ono bitno, traži naše srce koje se ispunja u življenju po sakramentima koji su naša duhovna hrana.