Dragi vjernici, Isus i nama danas postavlja isto pitanje kao nekoć svojima apostolima: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“. Ako bolje promislimo to pitanje za nas vjernike s jedne strane je teško pitanje, ali s druge strane opet rekli bismo lako jer je već Petar dao odgovor umjesto svih nas: „Ti si Pomazanik – Krist!“ No je li uistinu to i naš odgovor? Bismo li se i mi složili u ono vrijeme, ali i danas s ovim Petrovim odgovorom? Ako je to i naš odgovor, a vjerujem da bi trebao biti, onda s druge strane je Isusovo pitanje…

Dragi vjernici, današnja nedjelja nas kroz svoja čitanja uvodi u jedno od Isusovih čuda koja je još prorok Izaija prorokovao riječima: „Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati poput jelena, njemakov će jezik klicati.“ Mnogi su kršćani u ovom Isusovom čudu vidjeli simboličko značenje. Gluhonijemi čovjek nije bio Židov već je dolazio iz poganskog svijeta i time je predstavljao one koji još nisu čuli Radosnu vijest, ali kojima Isus otvara uši i srce da se otvore navještaju koji im donosi. Isus je imao pred sobom nijema čovjeka čiji život zasigurno nije bio lagan, zato…

U ranu zoru, u nedjelju 1.9.2024., nekoliko hodočasnica iz naše župe krenulo je do kapele Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Vremenske prilike su im bile naklonjene te im je uz zajedničku i osobnu molitvu i razgovor, put do Ludbrega prošao u radosnom ozračju. Prisustvovale su svečanoj svetoj Misi, koju je predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša uz koncelebraciju biskupa, svećenika i đakona. Ovim hodočašćem posvjedočile su svoju vjeru uz osobne nakane i zavjete.Misnom slavlju prethodila je procesija s relikvijom Predragocjene Krvi Kristove od župne crkve Presvetoga Trojstva u Ludbregu do zavjetne kapele tj. svetišta na otvorenom.Krvi Kristova spasi nas!

Dragi vjernici, evo nas nakon pet Ivanovih nedjelja u Markovoj godini, u kojoj smo za evanđelje imali šesto poglavlje o Isusu kao kruhu života. Ponovno smo kod Marka evanđelista koji će nam prenositi Isusov život i njegove životne pouke sunarodnjacima, ali i svima nama. Današnji evanđeoski odlomak donosi nam jednu takvu pouku, kroz koju nas Isus želi, kao i svoje sunarodnjake, poučiti o tome što je važnije u našem životu, je li to naša vanjština ili naša nutrina, odnosno naše srce. Kritika Isusu i učenicima što ne peru ruke prije jela, povod je Isusu da istakne kako je religioznost nutrine…

Dragi vjernici, osluškujući riječi današnjeg prvog čitanja možemo primijetiti kako je izraelski narod zdušno obećao Bogu vjernost, pozitivno odgovorivši na Jošuino pitanje hoće li služiti Gospodinu ili drugim bogovima. Jer Bogu nije dovoljno jednom zauvijek pozitivno odgovoriti, već je potrebno to činiti svaki dan iznova. A izraelski narod to nije činio. Zato je vrlo brzo zaboravio svoje obećanje. Izraelci su, zaboravivši sve ono što im je Gospodin učinio, napustili Gospodina i počeli služiti drugim bogovima. No nije to samo povijest Izraelaca. To je također povijest svih drugih naroda. To je, budimo iskreni, i naša osobna povijest. Sjetimo se svog naroda…

U prisustvu svoje obitelji, prijatelja i prisutnih vjernika, bračni par Ilonka i Miro, pred oltarom u našoj župnoj crkvi, obnovili su svoja bračna obećanja, srebrni jubilej.Svetu misu je slavio naš župnik Tomislav uz stalnog đakona Miljenka Flajsa. Zahvalio im je na hvalevrijednom primjeru koji pružaju našoj župnoj zajednici kao bračni par i kao aktivni članovi u liturgijskom, pastoralnom i ekonomskom vijeću, a osobito Ilonka kao liturgijskli čitač te Miro kao fotograf za našu web i Facebook stranicu. Također, župnik im je poručio da najviše trebaju zahvaliti dragom Bogu na toj obljetnici zajedničkog života te dodao kako ih je samo njihova zajednička…

U svojoj površnosti mi ljudi, poput Isusovih suvremenika, također mnogo toga u životu pretpostavljamo, umjesto da shvatimo koliko je bitno to što nam Bog nudi i da se oko toga zauzmemo. Tako pretpostavljamo da znamo što je život i ne mislimo o tome koliko ga u biti imamo, a koliko je život koji imamo vrlo krhak i nestalan. Time što imamo želju za životom i što se teško pomirujemo s činjenicom da će naš život doći kraju, ne znači da ga imamo. U stvari to bi nam trebalo biti upozorenje da se potrudimo oko života i da se nastojimo ispuniti…

Današnja nedjelja nam kroz svoja čitanja, a napose prvo čitanje, opisuje našu svakodnevnicu u kojoj se svako od nas mnogo puta pronašao. Prorok Ilija koji se suočava s vlastitim beznađem zapravo je i slika svakoga od nas kada padamo u svoja beznađa iz ovog ili onog razloga, svojom ili pak krivicom ljudi oko nas. Tada i naše riječi i jadikovke nalikuju Ilijinima: „Već mi je svega dosta! Uzmi dušu moju!“ Na žalost i mi se možemo osjećati poput Ilije. Mnogo je takvih situacija kada činimo dobro, iskreno se trudimo bilo u svojoj obitelji, bilo sa svojim bračnim drugom, bilo na…

Promišljajući o današnjem odlomku Ivanova evanđelja, koje je nastavak na prošlo nedjeljno, možemo primijetiti Isusovo razočarenje u svoje sunarodnjake koje je na čudesan način nahranio u pustinji umnažanjem kruha i riba. Oni u tome čudu nisu prepoznali znak s neba, odnosno njega kao Božjeg Sina, nego su ga doživjeli kao čudotvorca koji će ih uvijek hraniti i ozdravljati od bolesti. Stoga i odlazi iz onog kraja u Kafarnaum gdje nastavlja pouku na tragu čudesnog umnažanja kruha i riba prisutnima i tumači im razliku između znaka i čuda, koja nam je u današnjem evanđeoskom odlomku vidljiva. Budući da mnoštvo koje je…

Dragi vjernici, prošle nedjelje smo slušali Isusa koji se, iako je bio umoran, sažalio nad mnoštvom i uputio mu Riječ za kojom je narod toliko hrlio. Ove nedjelje evanđelje nastavlja o Isusu koji se otvara svojim srcem za potrebe tog istog čovjeka kojega hrani ne samo duhovno već i tjelesno, ne bi li tako pokazao da je došao na zemlju da se dokraja preda za čovjeka. Današnje evanđelje nam jasno donosi da je svaki čovjek putnik na zemlji, koji putuje prema vječnosti. Često nam je život na zemlji prikazan u slici putovanja kroz pustinju bez kruha u torbi. Svaki čovjek…