Dragi vjernici čitajući evanđelje današnje četvrte korizmene nedjelje možemo primijetiti da nigdje u evanđeljima nije toliko zorno prikazano obraćenje kao u slici iz današnje prispodobe o izgubljenom sinu. Slika mlađega sina može se lako prenijeti i na nas današnje vjernike. Mlađi sin shvaća svoju životnu situaciju tek kad je dodirnuo samo dno života. U takvom stanju počinje na nov način razmišljati o ocu, kojega je razočarao svojim odlaskom. Uvjeren je kako će otac imati razumijevanja za njega, što mu daje snage da se odluči na povratak. Čak što više, spreman je priznati grijeh i poniziti se. S tim izrazom Isus želi da je svako obraćenje, malo uskrsnuće iz svijeta grijeha i smrti. U životu nitko neće početi tražiti pravi put, prije nego li shvati da je zalutao. Nitko neće odustati od grijeha, dok ne shvati da ga grijeh vodi u propast. Isus nam i danas u ovom vremenu korizme jasno poručuje da se ne brinemo tjeskobno zbog naših slabosti, već da ih istinski priznamo pred njim i za njih se pokajemo. Stoga je prvi korak na tom putu obraćenja svijest o tome da činimo grijeh i zlo. Zato je potrebno uvijek doći sebi, poput sina iz današnje Isusove prispodobe. Shvatiti što je grijeh i koje su posljedice grijeha. Zvuči kontradiktorno, ali grijeh nam može biti put prema Bogu. Grijeh nam može pomoći da se, nakon što shvatimo koja je težina grijeha, obratimo Bogu i približimo mu se još intenzivnije. Drugi korak od nas traži, nakon što smo shvatili svoju zalutalost, da se pokajemo i odlučimo popraviti svoje življenje i ne griješiti više. Korizmeno bogoslužje nas poziva da i mi poput ovog izgubljenog sina svaki puta kada ulazimo u ispovjedaonicu govorimo Bogu: Ustat ću i poći svome Ocu. Tim riječima želimo dati do znanja da smo spremni mijenjati sebe unatoč našoj grešnoj naravi. No moramo biti svjesni da je Bogu draga naša želja da se popravimo, premda zna da ćemo u svojoj slabosti ponovno otići od njegova doma, odnosno udaljiti se u svojim grijesima i povrijediti Njegovu ljubav. Bog je ljudima dao slobodu i u toj slobodi mi ljudima okrećemo leđa Bogu jer više naginjemo grijehu nego li Bogu. Isus nam jasno progovara da kao kršćani i vjernici nismo nemoćni pred navalom zla u svijetu. Vjera i molitva jesu najmoćnije oruđe nas vjernika, oruđe kojem moramo svakog dana pritjecati.