Dragi vjernici još je jedna korizma pred nama. Prije tri dana, na blagdan Pepelnice ili Čiste srijede, započeli smo šest tjedana posvećenog korizmenog vremena. Kada ulazimo u ta sveta i za nas vjernike milosna vremena uvijek se iznova valja zapitati koji nam je cilj ovog svetog korizmenog vremena. Vjernik uvijek treba imati pred sobom određeni cilj, kako u tjelesnom životu tako i u duhovnom. Današnja zborna molitva otkriva nam smisao i cilj korizmenog hoda u koji smo zakoračili, riječima: da „uznapredujemo u razumijevanju Kristova otajstva te ga dostojnim životom provedemo u djelo“. To je taj istinski smisao i cilj za svakog vjernika, što bolje upoznati i shvatiti što je Isus za nas učinio i pretrpio te u zahvalnosti suosjećati s njime i njegovim patnjama za nas. No u opasnosti smo da naša obećanja i ove korizme ostanu samo na riječima, a da ih ne pretočimo u životna djela i na taj način pokažemo zahvalnost Isusu zbog njegove ljubavi na križu. Korizma je svojevrsno povlašteno vrijeme za preispitivanje naših životnih stavova. Idemo li pravim putem? Što to trebamo još ispraviti? Nismo li se pomalo zamorili? Neka nam vrijeme korizme bude vrijeme intenzivnije molitve, revnijeg promišljanja i aktivnijeg djelovanja oko dobra i pomoći bližnjima. Onda će donijeti najbolji plod i za naš duhovni napredak. U današnjem modernom čovjeku javlja se potreba, glad, za tišinom i razmišljanjem. Povijest nam svjedoči da su se mnogi velikani duha i misli povlačili u tišinu, tražili mir, tražili Boga. Boga možemo čuti ako smo spremni povući se u osamu, pustinju, poput Isusa i u tišini razmišljati i razgovarati s njime. To ne znači otići na 40 dana u osamu, već u svakodnevnom danu znati pronaći barem nekoliko trenutaka koje ćemo iskreno posvetiti Bogu i sebi. Ako ćemo to prakticirati u svojem životu ubrzo ćemo shvatiti koliko bogatstvo Božje milosti nam se u tim malim, jednostavnim susretima s Bogom daruje. Korizma u koju smo zakoračili je najbolja prilika da o tome razmislimo i da donesemo odluku da ćemo to ne samo u ovo povlašteno vrijeme prakticirati, već da ćemo to nastojati živjeti kroz čitav naš život za našu osobnu ali i obiteljsku sreću.

Tomislav Petrić, župnik