Dragi vjernici, prošle nedjelje smo slušali Isusa na Genezaretskom jezeru kako govori učenicima: što ste bojažljivi, kako nemate vjere. U današnjem evanđelju nastavlja tu istu pouku kroz ozdravljenje nadstojnikove kćeri kojemu upućuje riječi ohrabrenja: Ne boj se samo vjeruj. Te riječi On upućuje svakome od nas u svim našim životnim okolnostima. Ne bojati se i vjerovati jesu svrha našega kršćanskog življenja. Isus nas poziva da si kao vjernici posvijestimo da je vjera najvažnija za naš život. Bez nje se ništa ne događa u našem životu. Isus za svako čudo traži vjeru kao temelj našega života. I u današnjim primjerima što nam ih donosi evanđelje Isus traži vjeru. Tražio ju je i od oca umiruće djevojke, po čijoj vjeri vraća djevojku u život. Još jedan dokaz da je njemu sve moguće. Današnje evanđelje nam svjedoči o susretu između Isusa i malene djevojčice koja je smrću prestala živjeti za ovaj svijet. Isus nam i ovom prilikom želi reći da smrću prestajemo živjeti za ovaj svijet, ali konačnu riječ ipak ima Život. On sam je prošao kroz ta vrata da bismo i mi shvatili da je smrt samo sastavni dio našega života i da kroz nju svako od nas mora jednom proći. Bog nas poziva da kroz vjeru gledamo iskustvo smrti, jer jedino čovjek s vjerom može smrt gledati drugačijim očima. Ako nemamo vjere onda nam je smrt ona posljednja stanica iza koje nema više ništa, ne postoji život. Isus nas stoga poziva da se ne bojimo već da vjerujemo. A to znači prihvatiti Isusa i odlučiti se za Život, jer je On došao da svi koji u njega vjeruju imaju život i to u izobilju da ga imaju kao što nam je to zapisao evanđelista Ivan. Vječni život nije nešto daleko od nas, nije neka enigma, on je tu i zapravo ga započinjemo živjeti uronjeni u sakrament krštenja, a nastavljamo iskustvom smrti. Naš ovozemaljski život mora biti življen pod vidom vječnog života i neprestane spremnosti na susret s Bogom. Zato nas i On poziva da ovdje na zemlji stavimo svoj život u službu Života, a ne smrti, a u tome nam pomaže naša vjera.