Dragi vjernici, dragi župljani!

Današnja šesta vazmena nedjelja nam kroz svoja čitanja, napose samo evanđelje, progovara o Isusovoj oporuci učenicima, a onda i svima nama. A ona glasi: «Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek…» Pitanje koje nam se nameće je: Koliko mi ljubimo Isusa i čuvamo njegove zapovijedi, odnosno živimo po njima? Ako promatramo današnjeg čovjeka, onda možemo primijetiti da mnogi razdvajaju ljubav od zapovijedi. Razdvajanje ljubavi od zapovijedi u suvremenom svijetu posljedica je drugačijeg shvaćanja ljubavi i zapovijedi od onog o kojem nam progovara Isus. Moderna ljubav uključuje u sebi sebičnost, odnosno puno više dobiti ili uzeti nešto za sebe, negoli dati nešto za drugoga koji je objekt naše ljubavi ili pak najprije očekivati da nam drugi nešto dade. Za Isusa ljubav ne znači najprije dobiti nešto od drugoga ili nešto od drugoga očekivati, već mnogo više – dati nešto drugome. U takvom načinu razmišljanja zapovijed nije nešto što ograničava moju ljubav prema drugome, već je zapovijed ona koja usmjerava moj polet ljubavi prema drugome. Božja zapovijed nije obveza i pritisak, ona je smjernica čovjeku, koja mu pokazuje ispravan način ostvarivanja njegove ljubavi u odnosu prema drugome. Božja zapovijed čovjeka zahvaća iznutra, u pokretima osjećaja i misli i sveg ostalog bogatstva njegove nutrine. Zapovijed postaje putokaz kojim čovjek treba usmjeriti svoju nutrinu da bi mogao doista reći da ljubi drugog čovjeka. Na taj način Božja zapovijed postaje za čovjeka mjerilo njegove ljubavi u odnosu prema drugim ljudima s kojima živi. Onima koji ljube druge ljude, prema Božjim zapovijedima, Otac šalje Duha: «kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje.» Oni koji primaju Duha Svetoga ulaze u nova područja života, nova iskustva koja ostaju skrivena očima ovoga svijeta, ali realna i stvarna. Ulazak u područje Duha Božjega zapravo je ulazak u potpuno ostvarenje čovjeka kao osobe, jer je to ulazak u područje koje je Bog čovjeku namijenio već onda kada je stvarao ljudski rod i kada je svakoga od nas imao u svojim mislima.

Tomislav Petrić, župnik