Dragi vjernici često se zbunjujemo nad izrekom koju nam donosi ovo nedjeljni odlomak Markova evanđelja: … „No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.“ Jer govorahu: „Duha nečistoga ima.“ Isusova izreka da se neće oprostiti onomu tko pohuli na Duha Svetoga nije puka izreka, nego proročki poziv na promjenu i obraćenje. Ovim Isus želi kazati da on djeluje snagom Duha koji je na krštenju sišao na njega. Tumačiti Isusova djela kao suradnju s đavolskim poglavicom, kao što su to činili njegovi suvremenici, znači huliti na Duha Svetoga. „Sin čovječji vlastan je na zemlji otpuštati grijehe.“ Isus je Bog i on je vlastan opraštati grijehe, tu vlast predao je apostolima, a oni svim zaređenim službenicima. Svaki koji niječe Isusa kao sina Božjega, griješi protiv Duha Svetoga i slobodno i svojevoljno odbija oproštenje grijeha, a samim time i vječno spasenje. Isus svojim djelima i riječima objavljuje Boga koji se raduje povratku izgubljenih sinova i kćeri, a taj povratak se očituje u našem obraćenju i zadobivanju oproštenja u sakramentu pomirenja. Po oproštenju grijeha ponovno postajemo braća i sestre međusobno jer slušamo Isusovu riječ i trudimo se po njoj živjeti, svjesni svoje ljudskosti i slabosti. Zato Isus i naziva sve one koji slušaju njegovu riječ da su njegova i braća i sestre i majka. „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka!“ Ovim Isus najprije izriče zahvalnost svima koji u njemu prihvaćaju Božjeg izaslanika, Mesiju. Zahvalan je svima koji mu odazivom pomažu uprisutnjivati kraljevstvo Božje. On ozbiljno misli kad svojom braćom i sestrama naziva sve koji ga podržavaju u otkrivanju i vršenju volje Božje u promjenjivim prilikama mjesta i vremena. To je Isusova nova obitelj – Crkva, sastavljena od pripadnika iz različitih naroda. S Isusom poslušni Bogu, danas produbljujemo svoju ugrađenost u Crkvu kao Božju obitelj.

Tomislav Petrić, župnik