Današnja nedjelja nam kroz svoja čitanja, a napose kroz samo evanđelje želi dati jasnu sliku Isusa koji je gospodar svijeta. On je taj kome je Otac predao svu vlast na nebu i na zemlji. Upravo to nam je i sam Isus želio pokazati kroz sliku iz današnjeg evanđelja u kojem utišava more i valove, ali i umiruje preplašene učenike. Ali ne samo da ih umiruje, već ih i kori zbog njihovog manjka vjere riječima: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Vapaj učenika iz današnjeg evanđelja: „Učitelju zar ne mariš što ginemo?“, vapaj je i današnje Crkve koja plovi morem života šibana olujama i valovima odasvud. U današnjem odlomku Markovog evanđelja opisan je zapravo život Crkve. U Isusovom zahtjevu da se krene lađom na drugu obalu simbolično je izražena potreba Crkve da se zaputi na neizmjerno veće i opasnije more ljudske povijesti noseći im Radosnu vijest. Kad je Isus na rastanku poslao svoje učenike u svijet, znao je što ih čeka na tom putu, ali on ih svejedno šalje obećavajući im da će biti s njima. Netko je zgodno zapisao: „Brodovi su najsigurniji u lukama.“ Ali svi znamo da oni nisu za to građeni, već da se suoče s opasnostima otvorenog mora. Tako je i s Crkvom. Nije trebalo dugo čekati na oluje koje su ju šibale kako izvana tako i iznutra. Od krvavih progona izvana do krivovjerja iznutra. Crkva je trajno plovila i plovi opasnim vremenima, ali snažno odolijeva zahvaljujući Isusovoj prisutnosti. Često se mogao čuti taj isti vapaj: „Učitelju zar ne mariš što ginemo?“ No Isus je ostao dosljedan svome obećanju: „ni vrata paklena neće je nadvladati“ I u ovo današnje naše izazovno vrijeme Crkva nema razloga da se boji za svoju budućnost, ali se svakako mora zamisliti nad Isusovim riječima: „Kako nemate vjere?“

Tomislav Petrić, župnik