Danas na 20-u nedjelju kroz godinu svečano smo proslavili svetkovinu Marijina uznesenja u našoj župi na misama u 9 i 19h na kojima se okupio lijep broj vjernika i Marijinih štovatelja. Župnik Tomislav nas je u svojoj propovijedi pozvao da razmišljamo o današnjoj svetkovini i Marijinoj ulozi u našem spasenju. Jer u Marijinom uznesenju na nebo Bog nas poziva, ne toliko riječima koliko konkretnim i svečanim događajem, da se mi današnji vjernici trudimo učvrstiti u vjeri i ojačati u nadi. Bog Mariju, kao što smo i slušali u čitanjima, svečano zaodijeva suncem, kruni zvijezdama, ljudsko i prolazno preobražava u ne prolazno, vremenito u vječno, tjelesno u duhovno. Bog Mariji daruje sebe kao što je ona, za zemaljskog života u Nazaretu, njemu darovala sebe svojim „da“ i „neka mi bude po tvojoj riječi“. Uznesenjem Marijinim, Isus svoju majku slavodobitno prati iz zemaljske u nebesku slavu. Iz te slave Marija  će zagovarati sve nas ljude, dok putujemo istim putem kojim je i ona sama putovala. Marijina svetkovina poziva sve nas vjernike da se divimo svemu onome što je Bog pripremio onima koji ga ljube poput Marije. Marije koja je ljubila i ljubi Boga iznad svega, zato mu je i mogla reći svoj da, odnosno neka mi bude. Molimo i mi da nas Marija zagovara, da uvijek spremno možemo Bogu odgovoriti : “Neka mi bude po tvojoj riječi.”