„Isuse da si bio ovdje, naš brat ne bi umro!“ Dragi vjernici, kako nam je poznat ovaj vapaj upućen Isusu. Koliko puta smo ga i mi u dubini svoga srca uputili Isusu moleći u teškim životnim situacijama, pogotovo kada smo se suočavali sa stvarnošću smrti naših bližnjih. Taj vapaj upućuju Isusu sestre njegova prijatelja Lazara. Budući da je Isus Bog i čovjek, u isto vrijeme, i sam je kao čovjek osjećao potrebu imati prijatelje i biti s njima. Sigurno je da je u apostolima pronašao ugodno društvo i da je vjerojatno najviše vremena provodio s njima. Međutim, nikako se ne može zanemariti činjenica da je rado išao u Betaniju. Tamo je imao svoje drage prijatelje: Lazara, Martu i Mariju. Tu je očito doživljavao velike radosti, a svaki njihov problem bio je i njegova patnja. Zbog toga mu Lazarove sestre Marta i Marija tako jednostavno poručuju: „Gospodine, evo onaj koga voliš, bolestan je.“ Duboko dirnut bolešću prijatelja Lazara Isus svoje učenike poziva da ga slijede na putu u Judeju, iako dobro zna da su tamošnji Židovi tražili da ga kamenuju. Dragi vjernici, današnji primjer prijateljske ljubavi poziv i je i nama na prijateljstvo s Isusom, jer ako želimo zauvijek živjeti  onda se opredijelimo za prijateljevanje s Isusom, jer on je „uskrsnuće i život“. Lazar je primjer svima nama da se odlučimo biti Isusovi prijatelji, a onda nema smrti, već nam se obećava uskrsnuće i život vječni. Nije li to upravo ono zbog čega ovdje živimo, a nije li Lazar pokazatelj da nas to čeka? Jasno, uz uvjet da budemo Isusovi prijatelji. Stoga neka nas i ovi redci današnjeg evanđelja ohrabre u teškim životnim situacijama, da ih lakše svi zajedno podnesemo u vjeri u Onoga koji ima moć darovati nam ne samo tjelesno zdravlje, nego i život vječni.

Tomislav Petrić, župnik