Biti prvi, vječna je napast čovjekova. Današnje evanđelje nam pokazuje da ni Isusovi učenici nisu bili izuzeti od te napasti. Dok im Isus otvoreno progovara što se ima s njime zbiti, na koji način ima umrijeti, kroz kakvu patnju i muku mora proći radi čovjeka, oni kao da ga ne slušaju, već međusobno raspravljaju tko će biti prvi u Njegovom kraljevstvu. Oni dijele „ministarske fotelje“ među sobom, a Isus im tumači smisao svoje smrti i spasenja. Stoga Isus, da im na najzorniji način dokaže da se ne radi o zemaljskom, već o nebeskom kraljevstvu i da im protumači smisao služenja, uzima maleno dijete i postavlja ga među njih i progovara im: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji me posla.“ To Isus danas i nama dragi vjernici poručuje! I mi smo u neprestanoj opasnosti da težimo da budemo uvijek na prvome mjestu, da nam drugi služe i poslužuju, da se svijet vrti oko nas. Ne pitamo se u tim situacijama i trenucima, a što je s drugima? Što je s mojim služenjem na koji me poziva Isus? Služim li ja drugima, imam li ja ljubavi za drugoga, ili pak sam uvijek i svagdje sebi na prvom mjestu. To se zove ljudska oholost, kojoj tako lako nasjedamo jer smo slabi ljudi. Zato nam Isus za primjer stavlja maleno, nevino dijete koje nas uči poniznosti, jednostavnosti, nevinosti i služenju drugima. Ponesimo i ove nedjelje u svoj svakodnevni život nešto od Isusove pouke koju nam upućuje.

Tomislav Petrić, župnik