Dragi vjernici, nakon što nas je prošla nedjelja po svojim čitanjima suočila s pitanjem Božjeg poziva na brak i obitelj, današnja nas nedjelja suočava s jednim drugim pozivom, pozivom na općenito nasljedovanje Isusa Krista. Ovaj poziv na nasljedovanje Isusa Krista ne trebamo samo promatrati kao duhovni poziv u svećeništvo ili redovništvo, već kao poziv na nasljedovanje, jer to je poziv koji Isus ne upućuje samo nekima, nego cijeloj kršćanskoj zajednici i svakom pojedinom članu te zajednice. Dakle, taj poziv uključuje i sva druga zvanja koja su u korist Crkve i društva. Među ovim zvanjima se osobito ističe zvanje ili poziv na brak i obitelj. Zato se neke poruke današnjeg evanđelja neminovno preklapaju s porukama evanđelja koje smo slušali prošle nedjelje. Svaki poziv u Crkvi može biti promatran u svijetlu evanđeoskog dijaloga između mladića i Isusa iz današnjeg evanđelja. Stoga današnja nedjelja nuka i nas da se zapitamo: „Što je s nama?“ Ako smo u odgovoru na ovo pitanje utvrdili da smo kao i onaj mladić poštivali zapovijedi, dokaz za to može biti naše današnje prisustvo u crkvi i na misi, moramo pokušati shvatiti da je to dovoljno da nas Isus pogleda i zavoli, kao i mladića iz evanđelja, ali da Isus i od nas očekuje ipak nešto više. A što je to više? To više je da i mi ostavimo sve i idemo za njim. Nije to u smislu da ostavimo posao, školu, obitelj… Ne! To je u smislu da i naš posao, naše pohađanje škole, naš život u obitelji i među prijateljima budu s njim. Njemu, danas, kao i jučer, trebaju ljudi, ne stvari. Zato nas današnja nedjelja svojim čitanjima poziva da Isusa slijedimo u svojoj svakodnevici, u svojim obiteljima, na radnim mjestima, školi, svatko u svome životnom pozivu. Odgovorimo spremno svatko u svom životnom pozivu i okruženju na Isusov poziv, vjerujući da je on uvijek s nama i da nas svojom milošću prati i hrabri u svakoj našoj dobroj odluci.