Dragi vjernici, čitajući ili slušajući današnji odlomak Lukinog evanđelja možemo ostati zbunjeni i prestrašeni. Zasigurno će se mnogi pitati u koju ja skupinu spadam? Među one kojima Isus govori jao vama ili one kojima govori blago vama? Ovdje je, zapravo, riječ o dva različita načina shvaćanja života uopće, kako nam to sugerira i prvo čitanje. Onaj kojemu je „blago“ je blagoslovljen jer je otvoren vječnosti, uzda se u Gospodina i Gospodin mu je uzdanje, dok je onaj kojemu je „jao“ proklet jer se „uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i srce svoje od Gospodina odvraća.“ Prekrasne su biblijske usporedbe onog prvog, blagoslovljenog, sa stablom zasađenim uz vodu što korijen pušta k potoku i koji se ničega ne mora bojati kad dođe žega i sušna godina – žega i sušna godina su životne poteškoće kojih ničiji život nije lišen – jer na njemu uvijek zelenilo ostaje. I usporedba onog drugog, prokletog, s dračem u pustinji koji, životareći u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj, ne osjeća kad je na domaku sreća koju može dati jedino Bog. Isusov evanđeoski govor se na neki način nadovezuje na ove starozavjetne tekstove, ali za razliku od njih koji konstatiraju stvarnost, njegov evanđeoski govor u sebi uključuje i poziv na promjenu, odnosno obraćenje. Obraćenje koje on traži ne znači ne truditi se izići iz stanja siromaštva, žalosti, odbačenosti, omraženosti, progonjenosti…, odnosno ostati ili postati bogati, sretni, prihvaćeni, hvaljeni…, nego znači ne stavljati svoje pouzdanje i spas, sreću u zadovoljenje svojih ovozemaljskih potreba, nego u Boga. Isus želi, zapravo, da nam ono biti bogat, sretan… ne bude cilj nego sredstvo, a to se može dogoditi samo ako promijenimo središte, ako u središtu ne budemo mi i naš sebični interes, nego Bog i njegova volja koja je uvijek ono što je najbolje za nas. Njegov evanđeoski navještaj je naša kršćanska zadaća. I poziv i jednima i drugima, svima, da se obratimo i u stvarnosti koju živimo svi svoje pouzdanje stavimo u Boga. Jer Bog je onaj koji nas može učiniti i čini istinski bogatima, sitima, nasmijanima i radosnima, kako u ovom životu, tako i u vječnosti kojoj se nadamo, a u kojoj će svi oni koji su Kristovi, s Kristom uskrsnuti. Jer, kako nas uči Pavao u drugom današnjem čitanju, „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih.“