Dragi vjernici, svake godine promišljamo o smislu korizme u našem životu. Svjesni smo da je ona milosno vrijeme za nas kršćane i da u njoj trebamo učiniti nešto na svojem duhovnom području kao vjernici. Vjernik mora biti svjestan da vrijeme korizme nije prije svega samo vrijeme vanjskog odricanja. Istina jest da je u kulturi prolaznosti i potrošačkom mentalitetu, koji nas sve više pritišće, vanjsko odricanje veliki znak i ne smije ga se nikako podcijeniti. To vanjsko odricanje je za kršćane dobar i pozitivan znak onoga unutarnjeg što se događa s čovjekom, unutarnje promjene koja se zbiva u nama. Na tu prevažnu unutarnju promjenu potiče nas Riječ Božja današnje nedjelje. Evanđelist Luka nas izvještava o Isusovoj kušnji i napastovanju od đavla u pustinji. Na početku svojega javnog djelovanja Isus prihvaća kušnju. Zanimljivo je da je Duh odveo Isusa u pustinju. To je onaj isti Duh koji je za vrijeme krštenja na rijeci Jordanu sišao nad Isusa. Duh, koji je Isusa prije toga povezao s Ocem, sada ga iz toga „blaženog zajedništva“ odvodi u surovost pustinje. Iskušenje u biblijskom smislu može imati dvostruko značenje: kušnju čovjeka koji se nalazi u teškoj i bolnoj životnoj situaciji ili pak napast i zavođenje od strane đavla. Ako je Isus trebao proći kroz pustinju u svojem životu, onda nije neobično da i mi ljudi, kršćani, računamo s pustinjom i s kušnjom i napastima u našem životu. Gdje su to mjesta pustinje za današnjeg vjernika? Trebamo li otići na neko posebno mjesto, povući se u osamu daleko od svih, da bismo se našli u „pustinji“ u biblijskom smislu riječi? Neka mjesta i ljudi, nam istina možda mogu pomoći da se trgnemo i počnemo više razmišljati o svojem životu. No, „pustinja“ je zapravo tamo gdje živimo i radimo. Ići u pustinju za današnjeg čovjeka znači prije svega: suočiti se sa samim sobom, ukloniti zapreke dobru, krenuti putem vlastitog obraćenja. Isus nam daje snagu svojim primjerom, ali isto tako nas podsjeća da je vrlo moćno oružje protiv sotonskih zamki i podvala upravo korizmeni post. Uzmimo i sami to moćno oružje kojim se poslužio i sam Isus, te odbijmo trostruku sotonsku napast kojom bi nas sotona htio zarobiti i učiniti svojim poslušnicima. Želim vama i sebi duhovno plodnu ovu korizmu u koju smo zajednički zakoračili.

Tomislav Petrić, župnik