Dragi vjernici čitajući evanđelje današnje četvrte korizmene nedjelje možemo primijetiti da nigdje u evanđeljima nije toliko zorno prikazano obraćenje kao u slici iz današnje prispodobe o izgubljenom sinu. U toj prispodobi Isus nam na jasan i slikovit način prikazuje u ovom sinu ljudski neposluh, obijest, stradanje i kajanje, a kroz sliku milosrdnog oca, Božju ljubav, dobrotu i praštanje. Ovdje nam Isus jasno pokazuje kako je grijeh veliko zlo, jer škodi duši i tijelu. Rasipni sin ništa ne misli, nego lakoumno odlazi iz roditeljske kuće i ostavlja svoga oca. On nepromišljeno bez svake razboritosti troši svoja dobra, troši sve što ima ne misleći na budućnost. Izgubljeni rasipni sin smatrao je svoj odlazak od oca kao spas od njegovih ruku i njegove vlasti. Pred njim će biti širok slobodan svijet. U toj se slobodi zamislio da će naći svoju sreću. Bogatstvo koje će biti u njegovim rukama, bio je njegov san o sreći. Ali sve je to bilo samo obmana. Dakle to je bila samo laž, koja ga je odvela na krivi put. U prvi se mah osjetio slobodan, ali sva je ta sloboda bila kao slobodni pad kojim je padao u najteže ropstvo, ropstvo grijeha. Živa je to, i zorna slika sreće o kojoj čovjek grešnik sanja da će tu sreću naći u grijehu. Grešnik se za grešni užitak odriče svog Božjeg sinovstva, koje mu je davalo pravo na očevu baštinu, to znači vječno blaženstvo. I zbog kratkotrajnog užitka on se odriče i samog oca, da jednom bude zauvijek odbačen od nebeskog Oca. Svakog grešnika grijeh ne vraća pameti kako je vratio izgubljenog sina koji je plačući pao pred noge svoga oca i priznao svoje grijehe kad je rekao: „Oče, sagriješio sam Bogu i tebi, nisam više dostojan nazvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od tvojih najamnika.“ Crkva iznosi pred nas u ovo korizmeno vrijeme tu prispodobu o rasipnom sinu upravo zato, da i nas podsjeti da je jedini izlaz iz grijeha kroz skrušeno kajanje, kroz iskreno priznavanje grijeha u svetoj ispovijedi. I vrijeme korizme u kojem se nalazimo je idealno za opraštanje i pomirenje, za novi početak. Svi smo mi djeca Božja i Bog nas sve s radošću dočekuje svojim beskrajno raširenim zagrljajem. I ne zaboravimo, vrata njegova utočišta su nam uvijek otvorena i kad god nam je teško dođimo k Njemu i On će nas utješiti i zagrliti svojom ljubavlju.