Dragi vjernici, kako se približava blagdan Uzašašća Isusova na nebo, tako nam i Crkva stavlja pred nas evanđeoske odlomke koji nas, kao i nekoć apostole, pripremaju za tu činjenicu. Isus im progovara da on odlazi, ali ih neće ostaviti same, već će im poslati Branitelja koji će s njima ostati zauvijek. Razmišljajući našom logikom očekivali bismo da će im Isus držati lekcije i pravila o životu bez Njega. On naprotiv govori o onome što im je najpotrebnije, a to je ljubav i mir. Prošle nedjelje nam je govorio o zapovijedi Ljubavi, a ove nedjelje nam progovara o plodu te Ljubavi, a to je Mir, koji Isus daruje učenicima, ali i svima nama. Mir što ga Isus daje svojim učenicima nije mir što ga svijet može dati. Isus im veli. „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.“ Mir koji daje svijet, samo je privid mira, jer se zadovoljava samo odsutnošću nemira. To je trenutni mir koji se zadržava na našoj površini jer je plod one vidljive i opipljive težnje čovjekove da kroz materijalno sebi osigura mir. No nama kršćanima, budući da „nismo od ovoga svijeta“, nije nam dostatan ni mir ovoga svijeta, odnosno ne možemo se zadovoljiti samo onim prividnim, kratkotrajnim mirom koji ubrzo nestaje i ostavlja još veći nemir u našim srcima i dušama. Krist nam daruje mir koji ulazi duboko u srce čovječje i ukorjenjuje se u njemu po sakramentalnom životu. Bez toga Kristova mira ne može biti ni mira u nama. No, kako postići Kristov mir, mir duše i tijela u svijetu punom nemira, grijeha, nedaća, uvrjeda, zla? Budući da nam Krist daje mir, iz toga slijedi da se njegov mir u nemirnom svijetu može postići. Moramo željeti i ljubiti Kristov mir da bi ga uopće posjedovali. A onaj tko ljubi Kristov mir, već ga svojom ljubavlju prima i posjeduje. Ljubav je tako temeljna odrednica za primanje Kristova mira. Zato Isus svojim apostolima, a i nama kaže: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega…i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi moje ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.“ To znači: slušati Sina isto je što i slušati Oca. Sin i Otac jedno su: „Otac je u meni, a ja u njemu.“ Samo je Isus put do Oca. Ljubiti Krista, jednako je ljubiti Oca i kod njega se nastaniti u vječnosti. Duhovni mir, Kristov mir možemo postići samo uz čvrstu vjeru – obraćenje i kajanje, odnosno promjenom vlastita života.