Današnja, trideset i treća, nedjelja liturgijske godine stavlja nam pred oči našu prolaznost. Iako nas ta spoznaja, da će naš život jednom ovdje na ovoj zemlji prestati, pomalo plaši. Isus nas međutim, današnjom svojom izjavom „Blizu je, na vratima“ nipošto ne želi plašiti niti napunjati tjeskobom. Naprotiv, On je u svome propovijedanju naglašavao upravo to da je Kraljevstvo Božje blizu, da je tu, među nama. Isus poziva svoje učenike da čitaju znakove vremena. A ti se znakovi događaju svaki dan, svake godine, a kao primjer uzima smokvu koja mladim lišćem nagoviješta ljepše dane, ljeto. Zašto je Isus uzeo baš smokvu koja svake godine u jesen odbacuje staro lišće, a u proljeće se kiti mladim, novim lišćem? Možda je htio reći da ne treba čekati taj zadnji dan, dan kada će pomrčati sunce, kada će mjesec i zvijezde izgubiti svoj sjaj, nego da gledamo sebe i naš život koji živi i umire. Isus želi da čitamo znakove našega vremena. A takvih je znakova na pretek. Prirodne i druge katastrofe se događaju svaki dan u raznim krajevima svijeta. Ovih naših dana događaju se poplave, vulkani, potresi, nesreće u prometu, zloćudne i neizlječive bolesti. Pred svakim koji je pred smrću sunce pomrča, mjesec i zvijezde gube svoj sjaj. To su veoma ozbiljni znakovi koje moramo znati čitati. Pred tim znakom, znakom smrti, jednog dana stajat ćemo svi. Kada i koji je to dan? Bog zna, mi ne. Ali, toga se dana ne treba bojati. Jer Isus, Sin Čovječji, nije došao da čovjeka uništi nego je došao da ljudi život imaju – i to u izobilju. Nada i vjera u život vječni prisutna je već u Knjizi proroka Danijela: „Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.“ Da se mi ne bi probudili za vječnu propast uzmimo Isusov govor iz današnjega evanđelja kao poticaj za razmišljanje. Poticaj da razmišljamo o svom životu i njegovu smislu, o početku i kraju našega života. Nažalost, mi često zaboravljamo da su naši dani odbrojeni. Sve smo svoje snage uprli u to da na smrt ne mislimo, da živimo što duže iako smo svjesni da taj dan dolazi i da nije daleko. Trudimo se da budemo među onim Kristovim izabranicima koje će anđeli sabirati sa sva četiri vjetra. To obećava Isus svima nama, a on ostaje vjeran svojim obećanjima i riječima. „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.“, kaže Isus.