Dragi vjernici, ovo vrijeme došašća nije samo vrijeme iščekivanja, nego i vrijeme radosti. Svaki susret s Bogom je upravo radost koja briše svaki strah od neizvjesnosti, koja pobjeđuje svaki osjećaj prolaznosti i s kojom se čovjek ne boji poći u novo i nepoznato sutra. I današnja nedjelja nam kroz Matejevo evanđelje progovara o velikom proroku Ivanu Krstitelju. No, umjesto u pustinji, Ivan se nalazi u zatvoru u kojem je čuo za Isusova djela. Očito da je Ivan imao drugačija očekivanja od Isusa stoga i šalje svoje učenike Isusu s pitanjem: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Ivan očito nije suglasan s tim što Isus čini, kako naviješta kraljevstvo Božje, kroz blagost i ljubav. On je, kao i drugi, očekivao drukčijeg Mesiju – Krista. Govorio je Ivan prošle nedjelje – „U ruci mu – vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“ Dok u Ivanovom navještaju nije bilo puno mjesta za milosrđe i ljubav. Isus, naprotiv donosi Ljubav kao temeljnu zadaću svoga poslanja. Isus svoju vezu s Bogom ostavlja čovjekovoj odluci, ostavlja slobodnom povjerenju, ničim osiguranoj vjeri. On nikoga ne prisiljava na vjeru. Isus je o Ivanu imao veliko mišljenje i o njemu govorio biranim i uzvišenim riječima. Ivan nije čovjek-trska, čovjek bez karaktera. Ivan nije čovjek mekušaste odjeće, oportunističkoga ponašanja koje vlada po vladarskim dvorima i kancelarijama, u ljudskim odnosima. Pa svi su ga smatrali prorokom. A Isus veli da je on više od proroka. On je glasnik, on pripravlja put Gospodinu, on je najveći rođenih od žene. On nam jasno progovara da se njegov dolazak ne ostvaruje samo kroz vjeru, nego ponajviše ljubavlju i ondje gdje je nema i ondje gdje je drugi nisu zaslužili, posebno nevjernici i grešnici. To je poručio Ivanu u tamnici, to jasno poručuje i nama u ovom došašću. Stoga dragi vjernici opašimo se Kristovom ljubavlju i rastimo po njoj osobito u odnosu spram naših bližnjih i to onih koji su najviše potrebni naše ljubavi, naša braća i sestre u potrebi. Nemojmo na njih zaboraviti ni ovog došašća, a ni Božića. Na to nas aktivno podsjeća i današnja nedjelja Caritasa. Ona želi da svoju ljubav oživotvorimo i iz riječi prijeđemo u djela. Djelotvorna ljubav je potvrda našeg kršćanskog navještaja. Ona je, s kršćanskom radošću, naš način da svi oni koje zanima je li Isus doista Krist, čuju potvrdan odgovor jer, zahvaljujući upravo njoj, i danas „slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“