Dragi vjernici današnja nedjelja je Nedjelja Božje riječi. Tom nedjeljom je papa Franjo htio naglasiti kako je važno svakog dana, a osobito nedjeljom, osluškivati riječ Božju i po njoj se truditi živjeti. Čitanja današnje treće nedjelje kroz godinu stavljaju pred nas vrlo zanimljive teme za promišljanje. Prvo čitanje proroka Izaije i samo evanđelje po Mateju jasno nam žele pokazati smjer Isusova javnog djelovanja. Evanđelje nam jasno donosi mjesto Isusova boravka, odnosno mjesto koje je Isus sam izabrao kao početak svoga javnog djelovanja, ali i mjesto gdje će pozvati svoje prve apostole. Tim činom zapravo Isus ispunja proroštvo proroka Izaije o kojem smo slušali u današnjem prvom čitanju, a koje nam se jasno ponavlja i u odlomku Matejevog evanđelja. Zanimljivo je za primijetiti da Isus ne odlazi u Jeruzalem koji je bio glavni grad i središte ondašnjeg, ali i današnjeg vjerskog života Židova. On odlazi na rubne dijelove ondašnjeg Izraelskog kraljevstva, u zemlju pogansku u kojoj među običnim, jednostavnim narodom bira svoje prve učenike. On izabire zemlju Naftalijevu i Zebulonovu koja je bila u njegovo vrijeme obescijenjena zemlja i na koju je ondašnji Židov gledao s prezirom. Zašto? Zato jer je ona graničila s poganskim zemljama i jer je kroz nju prolazio glavni trgovački put, koji je bio razlog da su se u njoj nastanjivali ljudi različitih narodnosti i vjera, a najviše pogani. Iz tog razloga Isus odlazi baš u te krajeve da se i oni proslave po njemu, želeći upravo njima, koji su bili možemo slobodno reći plodno tlo za njegovo naviještanje, uputiti radosnu vijest. Povjerenje im je pokazao jer je između njih izabrao i svoje prve učenike koje će učiniti ribarima ljudi. Tu se ostvaruju njegove riječi koje će kasnije izreći: ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni, ne dođoh zvati pravednike nego grešnike. Isus jasno želi nama danas dati pouku, da je njegovo kraljevstvo, kraljevstvo ljubavi koje je otvoreno za sve ljude, napose one koje su drugi prezreli, ismijali i obezvrijedili. Njima Isus upućuje riječ utjehe, jer upravo oni su narod koji hodi u tmini i kojima se njegovim rođenjem nudi jarka svjetlost. O toj svjetlosti slušali smo mnogo u božićno vrijeme, gdje su nas starozavjetni pisci htjeli upozoriti na svjetlost koja dolazi na ovaj svijet po rođenju Boga na zemlji. Svjetlost koja se nudi nama i svakom čovjeku na kugli zemaljskoj, kao svjetlo nade i novog života ispunjenog Božjom snagom i njegovim mirom.