Koji puta čovjek neke stvari ne vidi kraj zdravih očiju. Toliki oko njega mu govore, pokazuju mu, ali on jednostavno ne vidi i ne razumije. I onda, odjednom, kao da mu nešto pukne pred očima, u jednome trenutku u jednome hipu shvaća razumije i gleda posve drugačije. Tako je nekako bilo i s Isusovim uskrsnućem. Čuli smo na Uskrs kako je onaj ljubljeni učenik – vrlo vjerojatno Ivan – vidio prazan grob i plahte uredno složene i u taj isti čas – povjerovao. Druge smo nedjelje čuli kako je Tomi trebalo puno više da bi povjerovao. I danas Božja riječ govori o slaboj vjeri dvojice Isusovih učenika, koji nisu prepoznali Isusa na putu u selo Emaus, a koji im se pridružio. Prepoznali su ga tek kada je s njima sjeo za stol i kada je razlomio kruh i davao im, tada im se otvoriše oči, a on im iščeznu s očiju. Snažan je to znak za današnju Crkvu. To se i danas događa. U lomljenju kruha, u svetoj misi na najbliži način doživljavamo Isusa. Ako čujemo Isusov glas dok se u misi naviješta evanđelje, onda jednako tako susrećemo samog uskrslog Isusa u cjelokupnom slavlju svete mise. Ta što je sveta misa, odnosno euharistijsko slavlje? To je Krist uskrsnuli među nama, to je uprisutnjenje, ostvarivanje našega spasenja po Kristovoj smrti i uskrsnuću. Dok slavimo svetu misu mi na otajstven, ali posvema stvaran način susrećemo Isusa i njegovo spasenje jednako kao ona dvojica učenika u Emausu, jednako kao apostol Ivan pod križem, jednako kao apostol Toma koji je mogao prstom dotaknuti rane na Isusovu uskrslom tijelu…Zato je za nas euharistijsko slavlje najveće blago. Ono je izvor i vrhunac cjelokupnog života Crkve. Ono će se po Božjem naumu nastaviti u vječnosti. Lijepo je da to blago njegujemo. Nedjeljna euharistija temeljna je zadaća kršćanina, ona je izvor naše nade i radosti, ona je zalog naše vječnosti, ona je bitna oznaka naše vjere. Jer da nema nedjeljne euharistije koja slavi i ostvaruje Kristovo spasiteljsko djelo, kojega bi smisla za nas imalo Kristovo uskrsnuće? Ovako, u svakoj misi, a pogotovo onoj nedjeljnoj, slavimo uskrsnuće Kristovo i uskrsnuće naše, proslavu Kristovu i proslavu našu. Jer, dionici smo njegova uskrsnuća, njegove proslave, dionici smo njegove božanske naravi.

Tomislav Petrić, župnik