Dragi vjernici, evanđeoski odlomak desete nedjelje kroz godinu progovara nam o Isusovom susretu s Matejem carinikom, kojega poziva da ga slijedi. Isus ima veliko srce koje u svakom čovjeku vidi barem zrnce dobrote tako da ne odustaje ni od kojeg čovjeka, nego svakoga, pa i najvećeg grešnika poziva na obraćenje. On zna da je Matej spreman na promjenu svoga života, stoga i dolazi do njega i upućuje mu poziv. Ne bi to bio problem da Matej nije carinik, a znamo da su carinici među Židovima bili višestruko omraženi jer su ubirali takse u službi tuđinske vlasti i to redovito više nego što je bilo propisano. I onda, kako to redovito biva, što su ih sunarodnjaci više mrzili, to su se oni, carinici, nadmenije postavljali. I sad Isus poziva jednog takvog carinika, s kojim pobožan Židov nije htio sjedati za stol. No za Isusa je Matej prvenstveno čovjek! Matejevo zanimanje ovdje nije bitno. Isus ne dolazi grešnicima zato da bi legalizirao njihov stil života, nego zato da bi ih potaknuo da promijene način na koji žive. Naš Bog nije Bog koji samo upućuje pozive, nego je Bog koji se utjelovljuje i prihvaća čovjekovu sudbinu. Utjelovljeni Bog pruža ruku čovjeku kako bi ga izveo na pravi put. I ne samo to, ukoliko treba Bog prihvaća čovjeka i nosi ga na svojim rukama u život. U novo shvaćanje i življenje. Valja nam primijetiti da Matej na Isusov poziv odmah ustaje i polazi za njim. U tom njegovom postupku dvije su stvari gotovo nevjerojatne. Prvo, unatoč svoje grešnosti polazi za Isusom. Više vjeruje Isusovoj dobronamjernosti, negoli svojim grijesima. Matej je duboko povjerovao da je oproštenje moguće te da mu Bog u potpunosti oprašta te da ga iskreno zove u svoju službu! Uistinu divan primjer vjere i hrabrosti svima nama. Drugo što nas ispunja Matejevom odlukom da promijeni svoj život jest to da on odmah napušta svoj posao, ostavlja svoju carinarnicu. Kad je shvatio da je poziv pravi, nije imao razloga odgađati. Tu se vidi njegova vjera baš kao i vjera Abrahama kojemu poslanica Rimljanima hvalu kazuje: “U nadi protiv svake nade povjerova Abraham, da postane ocem naroda mnogih”. Tako je i Matej povjerovao u nadi protiv svake nade i postao apostolom, postao evanđelistom, postao jednim od dvanaest temeljenih kamenova Crkve Kristove.