Današnja jedanaesta nedjelja nam po svojim čitanjima želi pokazati da smo mi ljudi oduvijek tvrda srca, slabi, nestalni i grešni. Liturgija nam u današnjoj zbornoj molitvi lijepo kazuje: „Bože jakosti onih što se u tebe ufaju, snago slabih i smrtnih koji su bez tebe nemoćni, pomozi nam svojom milošću, da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo.“ Bog nam u svojoj dobroti daje zapovijedi, ali mi ih bez njega ne možemo vršiti. Bog nas ljude zove na pravi put koji je uvijek težak, tako se i sam uvjerava da nam je potrebna pomoć s neba, kao što je bila potrebna i Izraelcima na putu iz egipatskog ropstva. To nam najbolje opisuje sv. Pavao u današnjem drugom čitanju: „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“ Bog sve čini da nas spasi. Kad je došla punina vremena, poslao je svoga Sina Isusa. U njemu je ne samo Izraelce, nego sve ljude na svijetu, čitavo čovječanstvo, pozvao na put spasenja. Isusovo poslanje nailazi također na naše slabosti, no Bog taj problem ne rješava automatski, ni čudesnim uklanjanjem problema, nego pozivom da ljudi surađuju s njegovim sinom Isusom i da se tako spase. Taj trenutak bilježi sv. Matej: Isus je vidio mnoštvo, bilo mu je žao jer su bili izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira, pa im je pritekao u pomoć. Činio je to često kad bi vidio ljudsku nemoć. Bog bi se i danas mogao sažaliti nad ljudima našega vremena jer su robovi svojih slabosti, umorni od trke za materijalnim dobrima, od duhovne površnosti, gladni su životnog smisla, žedni kakve takve sreće koju uporno traže na krivim mjestima. Jureći za slobodom uništavaju i ono malo radosti što im je ostalo. Bore se za istinu, a pristaju uz poluistine, čak otvorene laži kojima se ne znaju suprotstaviti. Zavedeni srljaju u sve problematičniju budućnost. Društvo i svijet ih zavarava lažnim obećanjima i ne mogu sazrjeti u okruženju koje razara zajedništvo, ponižava očinstvo, majčinstvo, svetost braka i izruguje njihovu vjeru. Današnjem čovjeku na žalost Bog i bližnji nisu na prvom mjestu, nego profit i samovolja pojedinaca koji je spreman uništiti čitav svijet. Stoga Isus u evanđelju takvom svijetu šalje svoje učenike s upozorenjem da je žetva velika da mole Gospodara žetve te pošalje radnika u svoju žetvu.