Draga djeco i mladi, započinjemo jedan novi odsjek našeg života. Biti učenik to je važan i uzvišen poziv u školi života. Stoga danas zazivamo pomoć odozgor, pomoć Duha Svetoga da nam ova školska godina, bude ispunjena nadom i vjerom da u toj životnoj etapi nismo sami već nas dragi Bog krijepi i jača. Stoga smo još više pozvani svake nedjelje okupljati se oko oltara gdje primamo Krista u pričesti, gdje slušamo tumačenje Božje riječi i primamo blagoslov od Gospodina koji će nas štititi od svih životnih nedaća. Jedino tako ohrabreni možemo razlikovati dobro od zla. Na žalost, danas se mnogo toga lošeg nudi djeci i mladima pod krinkom modernoga i slobodnoga. Stoga dragi roditelji i mi odrasli, budimo svojim životom putokaz djeci i mladima na njihovom putu odrastanja. Evanđelje današnje nedjelje jasno nam pokazuje kako je Isus svoje učenike neprestano odgajao u školi života. Isus u današnjem evanđelju razvija Ezekielovu misao o bratskoj opomeni. Ističe potrebnu diskreciju koja čuva tuđi dobar glas i dijeli odgovornost s odgovornima u zajednici. „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata.“ Ako netko srlja pogrešnim putem, dužan sam pristupiti mu, upozoriti na njegovo ponašanje, prekinuti šutnju. Često se u ljudske odnose uvuče lažna tolerancija. Bojimo se imenovati stvari, otvoreno komunicirati i u prijateljstvu biti međusobna korekcija. Lakše je drugoga otpisati, prekrižiti, etiketirati. U situaciji kada su ljudski odnosi zategnuti i napeti važno je doživjeti i osjetiti drugoga da je bratski nastrojen, da nas iskreno ljubi i želi nam dobro. Mi često, nažalost, činimo suprotno: podgrijavamo tuđe sukobe i predrasude, a ne pomažemo da zavađene strane uđu u mir. Isto tako, potrebna je poniznost i poučljivost da se uopće prihvati tuđa dobronamjerna kritika. „Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaište što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.“ Rasprostranjeni individualizam zahvatio je i kršćansku molitvu. Teško nam je moliti zajedno s drugima. Molitva je postala naša „privatna stvar“. Možda smo tek u zajedničkoj molitvi pred Bogom, sposobni otvoriti naše rane, pripremiti se i prihvatiti pomirenje. Ivo Andrić jednom reče: “Sve u životu možemo izgubiti, ali najteže je kada izgubimo ljude”. Velika je zadaća koju pred nas stavlja današnje evanđelje: da molimo jedni za druge, napose djecu i mlade koji su započeli još jednu školsku godinu kako se ne bi izgubili na putu vjere.

Tomislav Petrić, župnik