Dragi vjernici, današnja nedjelja nam kroz svoja čitanja progovara o načinu življenja i vršenja Božjih zakona, odnosno zapovijedi kako u Isusovo vrijeme tako i u ovo naše. Izraelski narod je bio izabrani narod kojega je Bog vodio kroz čitavu povijest. Često mu je slao svoje proroke koji su ga pozivali na obraćenje i povratak s lošeg puta na koji su zašli pod utjecajem okolnih naroda koji su živjeli u mnogoboštvu i čija je ljestvica osnovnih vrednota bila na samom dnu. Umjesto da su poslušali poziv proroka, Izraelci su često progonili i ubijali vlastite proroke koji su ih upozoravali na stranputicu kojom su krenuli. Čak su i vjerski vođe pali pod utjecaj okolnih naroda. Zato Bog šalje ozbiljno upozorenje i njima preko proroka Malahija koje smo imali prilike čuti u prvom čitanju. Prorok je smjelo predbacivao svećenicima njihove nedosljednosti. Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o zakon spotiču, raskinuli ste savez Levijev – govori Gospodin nad vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujući zakon. Velike i teške riječi koje prorok upućuje svećenicima i narodu. Riječi koje se ne tiču samo Izraelaca, nego i nas današnjih vjernika. One su upućene i nama danas, jer i danas mnogi naši vjernici su zašli s puta Gospodnjega, mnogi štuju svoje bogove u različitim ovisnostima i okrenuli su leđa pravome Bogu. Isto upozorenje Isus govori farizejima i pismoznancima u današnjem evanđelju. Jao vama farizeji i pismoznanci, licemjeri tovarite ljudima teška i nesnosna bremena a sami ni da bi prstom makli. A onda se okrenuo učenicima i mnoštvu i govoreći: „Obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.” Isus je jako dobro poznavao duh farizeja i pismoznanaca i jako dobro znao da oni sebi pripisuju časti koje im ne pripadaju, da traže od ljudi da ih zovu učitelji. I danas smo nažalost svjedoci da se u nama kao pojedincima, ali i narodu često krije mnogo dvoličnosti i licemjerja. Koliko puta se i mi hvalimo da smo katolici i vjernici, a s druge strane živimo i radimo u suprotnosti vjere i katoličanstva. I ne samo kao pojedinci nego i kao društvo i narod često jedno govorimo, a drugo radimo i živimo.