Dragi vjernici i ova današnja nedjelja pokazuje nam Isusovu brižnost za naše spasenje i budnost u našoj vjeri koja je put našeg spasenja. Pošle nedjelje smo slušali prispodobu o mudrim i ludim djevicama, a danas nam donosi prispodobu o talentima i našoj odgovornosti spram dobivenih talenata od Boga i služenju u korist Kraljevstva Božjeg. Služenje je sama bit kršćanstva. Nije moguće biti Kristovim učenikom i ne biti spreman na služenje. Biti odgovoran za vlastiti život u vremenu koje nam je dano, znači biti Božji suradnik! Tek kroz življenje i djelovanje mi otkrivamo svoje talente. U život ne treba ići sa strahom i nepovjerenjem nego s ljubavlju i vjerom u bezgranična ostvarenja i ispunjenja. Pesimizam i zastrašivanje u ime religioznosti izdaja su vjerovanja i povjerenja u Boga koji nas je stvorio i koji je u nas položio svoje božanske darove. Svaki čovjek je obdaren božanskim darovima koji vape da se „otkriju“ i oživotvore. Zato vjerovati znači izlaziti iz omeđenog svijeta i omeđene budućnosti. Istinski vjernik uvijek je optimist. Po svojoj duhovnosti on je otvoren prema božanstvenosti. Tko se prema životu postavlja s nepovjerenjem, ne dogodi mu se život. Tko sumnja u život ne ulazi ni u iskustvo bogatstva života. „Tko ima dat će mu se, tko nema i ono malo će mu se oduzeti.“ Ova tvrdnja nije socijalna nego strukturalna. Tko svoje darove ne koristi oni mu se gube, tko ih koristi oni se povećavaju. Zato i imamo veliku odgovornost u vremenu u kojem živimo kao kršćani, ali i kao ljudi. Ne smijemo olako shvatiti poziv Božji da iskoristimo talente koje nam je dao na dobrobit brata čovjeka i kraljevstva Božjega. Čuli smo u prispodobi da gospodar traži od slugu račun za upravljanje povjerenim talentima. Tako će i Bog tražiti u konačnici našeg zemaljskog putovanja račun za upravljanje našim životom i sposobnostima koje smo od njega dobili. Vjerujem da nećemo zakopati u sebi povjerene nam talente, već ćemo ih dobrano iskoristiti i umnožiti i tako ući u radost Gospodara svoga.