Dragi vjernici, svake godine korizmeno vrijeme nam je dano kao milosno vrijeme u kojem možemo intenzivnije promišljati o svojem životu, svjesni da u njemu trebamo ozbiljnije raditi na svojem duhovnom području. U danima koji su prethodili korizmi moglo se i ove godine, doduše u nešto manjem obimu, u medijima, a i u međusobnim razgovorima čuti čega će se sve ljudi odreći. Vjernik mora biti svjestan da vrijeme korizme nije prije svega vrijeme vanjskog odricanja. Istina jest da je u kulturi prolaznosti i potrošačkom mentalitetu, koji nas sve više pritišće, vanjsko odricanje veliki znak i ne smije ga se nikako podcijeniti. To vanjsko odricanje je za kršćane dobar i pozitivan znak onoga unutarnjeg što se događa s čovjekom, unutarnje promjene koja se zbiva u nama. Na tu prevažnu unutarnju promjenu potiče nas Riječ Božja današnje nedjelje. Evanđelist Marko u kratkom evanđeoskom odlomku nas izvještava o Isusovoj kušnji i napastovanju od đavla u pustinji. Na početku svojega javnog djelovanja Isus prihvaća kušnju. Zanimljivo je da je Duh odveo Isusa u pustinju. To je onaj isti Duh koji je za vrijeme krštenja na rijeci Jordanu sišao nad Isusa. Duh, koji je Isusa prije toga povezao s Ocem, sada ga iz toga blaženog zajedništva odvodi u surovost pustinje. Iskušenje u biblijskom smislu može imati dvostruko značenje: kušnju čovjeka koji se nalazi u teškoj i bolnoj životnoj situaciji ili pak napast i zavođenje od strane đavla. Ako je Isus trebao proći kroz pustinju u svojem životu, onda nije neobično da i mi ljudi, kršćani, računamo s pustinjom i s kušnjom i napastima u našem životu. Gdje su to mjesta pustinje za današnjeg vjernika? Trebamo li otići na neko posebno mjesto, povući se u osamu daleko od svih, da bismo se našli u pustinji u biblijskom smislu riječi? Neka mjesta i ljudi, nam istina možda mogu pomoći da se trgnemo i počnemo više razmišljati o svojem životu. No, pustinja je zapravo tamo gdje živimo i radimo. Ići u pustinju za današnjeg čovjeka znači prije svega: suočiti se sa samim sobom, ukloniti zapreke dobru, krenuti putem vlastitog obraćenja.

Tomislav Petrić, župnik