Današnja nedjelja nam kroz svoja čitanja, a napose prvo čitanje, opisuje našu svakodnevnicu u kojoj se svako od nas mnogo puta pronašao. Prorok Ilija koji se suočava s vlastitim beznađem zapravo je i slika svakoga od nas kada padamo u svoja beznađa iz ovog ili onog razloga, svojom ili pak krivicom ljudi oko nas. Tada i naše riječi i jadikovke nalikuju Ilijinima: „Već mi je svega dosta! Uzmi dušu moju!“ Na žalost i mi se možemo osjećati poput Ilije. Mnogo je takvih situacija kada činimo dobro, iskreno se trudimo bilo u svojoj obitelji, bilo sa svojim bračnim drugom, bilo na poslu, bilo sa svojom rodbinom ili prijateljima, dajemo sve od sebe, a onda se dogodi nezahvalnost, onda nam se u određenom trenutku učini da ništa nije vrijedilo i da je sve bilo uzaludno jer smo doživjeli neuspjeh, krizu, bolest ili koju drugu nesreću. Onda padamo poput Ilije u očaj jer nam se čini da nam nitko i ništa ne može pomoći, pa čak ni vlastita obitelj, ni prijatelji, ni Crkva… i tada i mi poželimo umrijeti. I što nam tada Isus poručuje. Upravo to, da samo On zna zašto je dopustio da padnemo u toliku tugu i poteškoću. Možda nas time želi „spustiti na zemlju“ da zastanemo i ponovno se zamislimo o smislu i načinu našeg života. Možda nam samo želi pokazati da se trebamo u životu više pouzdati u Njega. Jer upravo u tim posebnim trenucima Bog nas ne ostavlja same, makar nam se često tako čini, već nam je u njima napose blizu, trpi i suosjeća s nama. Daje nam do znanja da zapravo cijelo to vrijeme i nismo koračali sami, nego s njegovom snagom, kojom jedino možemo dalje. Kao što je Iliji ponudio komad kruha i vrč vode te ga ohrabrio riječima u kojima je bila snaga božanske ljubavi: „Ustani, jedi, pred tobom je dalek put“, tako Bog po euharistiji čini danas i nama putnicima koji padamo u očaj u naših životnim pustinjama. I nama svake nedjelje pruža kruh života i želi nam dozvati u svijest da je euharistija doista ono živo središte našega života. Kroz nju nam sam Bog progovara. U njoj doživljavamo ono puno zajedništvo s Gospodinom i jedni s drugima. U njoj se hranimo tim Kruhom živim o kojem nam Isus progovara i u današnjem evanđelju.