Liturgija ove druge nedjelje Korizme govori nam o savezu Boga s čovjekom, saveza za koji uvijek inicijativa dolazi od Boga. Bog je onaj koji prvi odabire Abrahama, obećava mu zemlju i potomstvo preko svake nade. Abraham povjerova Gospodinu i to mu bi uračunato kao pravednost. Od tog trenutka pa nadalje, životni put Abrahama, izabranika Božjega, bit će upravljen po planovima Onoga koji ga je izabrao i koji će uvijek biti uza njega u sve dane njegova života. Bog mu nudi svoje prijateljstvo i Abraham ga prihvaća. Jedan žrtveni obred potvrđuje taj savez između Boga i Abrahama. Savez: to je novi smisao osobne povijesti Abrahama i naroda koji će poteći od njega kao znak Božje vjernosti svojim obećanjima. Sa strane Božje taj Savez ljubavi i obećanja neće biti nikada prekršen: Abraham će postati gospodar zemlje koju mu je Bog obećao i otac svih naroda po vjeri. Savez koji je Bog sklopio s Abrahamom očituje osnovni smisao povijesti Izraela i naše povijesti. Savez je to koji nam neprestano ponavlja da treba ići naprijed, treba nadvladavati nesigurnosti i tjeskobe života te imati pouzdanja u Boga i u istinski život. Takav put predanja Bogu vodi istinitom preobraženju našeg pojedinačnog života i cjelokupnog društva. Korizma je povlašteno vrijeme kad trebamo sebe ispitivati u svjetlu evanđeoske poruke: živimo li mi uistinu kao ljudi koji su pozvani da se preobraze u Krista. Ta Krist se rodio kao obećani potomak Abrahamov i umro kao naš Otkupitelj. Zato Božji Savez sklopljen s ljudima u krvi Kristovoj smjera k vječnom životu. Ondje i nas čeka konačno i potpuno preobraženje u Kristu. Prema tome ljubav prema Bogu i bližnjemu na koju nas poziva Isus vrlo je često žrtvena, požrtvovna ljubav. Prijatelji križa Kristova ljube Boga i bližnjega i uz cijenu trpljenja. Znaju da put do uskrsnuća i slave vodi samo preko Golgote. Nažalost, s druge strane ima još mnogo ljudi pa čak i kršćana koji žive i ponašaju se „kao neprijatelji križa Kristova“ (Fil. 3,18), jer misle samo na zemaljsko. Oni sve vrednuju koliko im ovdje na zemlji donosi ugodu. Stoga je ovo vrijeme dragi vjernici itekako povlašteno vrijeme koje nas poziva da se svakog dana istinski preobražavamo u nove ljude sve sličnije našem Spasitelju, jer to je zapravo jedini put koji nas vodi u ovo zemaljsku, ali i vječnu sreću. Ako samo imamo pogled uprt prema ovo zemaljskom onda nikada zapravo nećemo osjetiti one prave istinske, neprolazne vrijednosti koje je Gospodina za nas pripravio.